Tema ovog rada je ugovor o isključivoj distribuciji u pravu Europske Unije i u pravu Republike Hrvatske. Ugovor o isključivoj distribuciji predstavlja oblik vertikalnog sporazuma i kao takav nije nužno štetan za tržišno natjecanje. No, u pojedinim situacijama, ugovor o isključivoj distribuciji će biti zabranjen člankom 101. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije, odnosno člankom 8. Stavkom 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja. To će biti situacije u kojima su cilj ili učinak ugovora o isključivoj distribuciji sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja. S druge strane, ugovor o isključivoj distribuciji može imati pozitivne učinke na tržišno natjecanje, odnosno može proizvesti različite učinkovitosti. Upravo zbog toga ugovor o isključivoj distribuciji nije per se zabranjen niti per se zakonit, već će nadležna tijela za zaštitu tržišnog natjecanja donijeti odluku o postojanju povrede u konkretnom predmetu, uzimajući u obzir pozitivne i negativne učinke. Upravo zbog toga se u nastavku rada analiziraju odluke Europske Komisije, Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja i sudova Europske Unije. Budući da su rješenja hrvatskog zakonodavstva u pravu tržišnog natjecanja istovjetna rješenjima europskog zakonodavstva, radi jednostavnosti u tekstu tema će biti obrazložena isključivo kroz pravo Europske Unije.