Međuljudski odnosi prožeti su postojanjem različitih oblika moći. Moć se u ustavno-političkom smislu pojavljuje u obliku vlasti. Demokracija, kao neprikosnovena civilizacijska stečevina, u suvremenom smislu podrazumijeva vladavinu većine, ali uz istodobnu zaštitu manjine. Moderni demokratski sustav vlasti temelji se na načelu podjele vlasti, kao proizvodu Montesquieuovog doktrinarnog razglabanja. Konstitucionalistički napori u zbiljskoj primjeni principa uzajamnih provjera i ravnoteža između pojedinih grana državne vlasti ključni su za ostvarenje ustavne vladavine, a time i utemeljenja demokratskog poretka. Demokratske oblike ustrojstva vlasti moguće je teorijski podijeliti i podvesti pod parlamentarni, predsjednički ili polupredsjednički sustav vlasti promatrajući ustavnopravna obilježja koja proizlaze iz ustavnih odredbi, prirode odnosa pojedinih tijela vlasti i stvarnog rasporeda moći unutar državno-pravnog poretka određene zemlje. Parlamentarni sustav vlasti započinje svoj povijesni razvoj u Velikoj Britaniji, gdje se u suvremeno doba manifestira u obliku westminsterskog parlamentarizma. Kao modificirana inačica, kasnije se u ustavnopravnoj praksi javlja i ograničeni tip parlamentarizma koji je svoje mjesto pronašao u suvremenom kanadskom ustavno-političkom poretku. Predsjednički sustav nastaje u Sjedinjenim Američkim Državama, a kasnije takav sustav postaje paradigmatski uzor za mnoge zemlje. Polupredsjednički sustav nastaje kao kombinacija parlamentarnog i predsjedničkog sustava, a svoj paradigmatski suvremeni oblik, na koji će kasnije osloniti mnoge države, uključujući i Hrvatsku, poprima donošenjem francuskog Ustava Pete Republike. Komparativna analiza ovih sustava vlasti omogućuje spoznaju temeljnih obilježja, kao i ključnih prednosti i nedostataka navedenih sustava vlasti, oslanjanjem na konkretne primjere iz ustavne teorije i političke stvarnosti.