Tema ovog završnog rada je pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed primarno sa stajališta Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, odnosno prakse Europskog suda za ljudska prava. Osvrnut ćemo se i na preporuke i zaključke Venecijanske komisije glede pitanja javnog okupljanja i mirnog prosvjeda. U radu će se najprije prikazati povijesni razvitak ljudskih prava, zatim sadržaj prava na javno okupljanje i mirni prosvjed, prije svega međunarodni instrumenti toga prava s naglaskom na Europsku Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pojašnjenjem članka 11. koji govori o pravu na javno okupljanje i mirni prosvjed. Nakon toga slijedi praksa Europskog suda za ljudska prava, te pojašnjenje presuda vezanih uz pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed. Dalje u radu navesti će se i koji se propisi vezano uz pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed koriste na razini Europske Unije. U nastavku će se prikazati i ustavnopravni okvir prava na javno okupljanje i mirni prosvjed, te Zakona o javnom okupljanju. Za kraj ovog poglavlja navest će se zaključci o pravu na javno okupljanje i mirni prosvjed sa razine Republike Hrvatske i sa razine Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. U posljednjem dijelu rada navesti će se Smjernice Venecijanske komisije za slobodu javnog okupljanja te preporuke vezane uz slobodu javnog okupljanja u Republici Hrvatskoj, a to su preporuke u pogledu: zakonodavstva, institucija, javnih politika, upravljanja javnim okupljanjima, odgovornosti, lokalnih vlasti, te preporuke civilnom društvu. Na kraju će se dati zaključak o pravu na javno okupljanje i mirni prosvjed kao važnom aspektu u svim demokratskim društvima.