Abstract | Pod pojmom prava na žalbu podrazumijeva se pravo osporavanja i pobijanja nepravilnih i nezakonitih sudskih odluka u kaznenom postupku, s ciljem ispravljanja postojećih činjeničnih i pravnih nedostataka, kako bi se donijela nova odluka koja će biti pravilna i zakonita Pravo na pravni lijek kao temeljno ljudsko pravo, zajamčeno je u više međunarodnih dokumenata, a prvenstveno u Općoj deklaraciji o pravima čovjeka iz 1948. godine, Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. godine, te u Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima iz 1966. godine. U hrvatskom pravu žalba predstavlja najsveobuhvatniji redoviti pravni lijek koji se podnosi protiv svih sudskih odluka koje još nisu stupile na snagu i stekle svojstvo pravomoćnosti. Žalba protiv rješenja je redovit, potpun, devolutivan, u pravilu suspenzivan, najčešće izravan i remonstrativan pravni lijek kojim se pobija sudska odluka s ciljem da se ukine ili izmjeni donošenjem nove sudske odluke. To je najčešći oblik sudske odluke kojim se može odlučivati u različitim stadijima kaznenog postupka, kako prije samog pokretanja kaznenog postupka, tako i tijekom postupka, pa i nakon njegovog završetka. Žalba protiv rješenja ima posebne značajke koje je razlikuju od ostalih pravnih lijekova. Prvenstveno se to odnosi na njezinu suspenzivnost, devolutivnost, revokativnost, dopustivost pobijanja, rokove za podnošenje žalbe, krug ovlaštenika na podnošenje žalbe, granice ispitivanja žalbe, te postupak odlučivanja o žalbi. |
Abstract (english) | The concept of the right to appeal involves a right to challenge and contest the irregular and unlawful court decisions in criminal proceedings in order to remedy the existing factual and legal deficiencies and to make a new decision that would be appropriate and legal. The right to a remedy as a fundamental human right is guaranteed in several international documents, primarily in the Universal Declaration of Human Rights of 1948, European Conventions on Human Rights and Fundamental Freedoms of 1950, and International Covenant on Civil and Political Rights of 1966. In the Croatian law an appeal represents the most comprehensive regular remedy which is submitted against all court decisions that have not yet entered into force and become final. An appeal against the decision is a regular, complete, devolutive, typically suspensive, usually direct and remonstrative remedy by which the court decision is refuted in order to abolish or amend it by the adoption of a new court decision. It is the most common form of court decision by which it can be decided at different stages of the criminal proceedings, both before the start of criminal proceedings or during the process itself, and even after its completion. An appeal against the decision has special features that make it different from other legal remedies. This relates primarily to its suspensory and devolutive nature, revocability, admissibility of rebuttal, the time limits for submission of an appeal, circle of persons empowered to submit complaints, the boundaries of examination of an appeal, and the process of deciding on appeal. |