Tekst koji slijedi bazira se na jednom od osnovnih pravnih pojmova uopće, a to je ugovor. Ugovor je sporazum kojeg stranke sklapaju na temelju suglasnosti volja i koji je usmjeren nastanku, izvršenju i prestanku obveza među pravnim i fizičkim osobama. Postoje i odnosi u koje ljudi stupaju bez sporazuma, tzv. izvanugovorni odnosi međutim o njima u ovom radu neće biti riječi. Obzirom da su danas oba odnosa iz naslova imenovana, iz samog imena vidimo da se radi o ugovornim odnosima. Rad se obazire i na socijalni aspekt života vezan za naslovne ugovore te prvo opisuje što općenito znače pojmovi uzdržavanje i briga za drugog. Nakon toga slijedi analiza pravnih normi koje su uređivale odnos iz ugovora o doživotnom i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju prije nastanka samostalnog pravnog sustava Republike Hrvatske. U tom dijelu je naglasak na Zakon o nasljeđivanju, te od 1978. godine i Zakon o obveznim odnosima koji je uređivao ugovorne odnose stranaka u vezi sa stvarima i činidbama. Rad opisuje razvoj naslovnih pravnih poslova kroz dva različita zakona(Zakon o nasljeđivanju i Zakon o obveznim odnosima), njihov prelazak i uređenje u Zakonu o obveznim odnosima, te nastavlja analizu normi koje je zakonodavac donio prilagodivši se suvremenom razdoblju i smjeru razvoja ugovora iz naslova. Danas je upravo Zakon o obveznim odnosima temelj uređenja ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Određeni broj normi je doslovno prepisan iz Zakona o nasljeđivanju dok su pojedine odredbe doživjele prilagodbu okolnostima u kojima se ugovori danas sklapaju. Rad stoga donosi razlike i razloge izmjene ili zadržavanja pojedinih odredaba. U radu se postavljaju i pitanja koja su još uvijek nejasna, te nude neke mogućnosti pojašnjenja situacija koje najčešće u odnosu stranaka stvaraju nejasnoće.