Važnost očuvanja okoliša prepoznata je na međunarodnoj i nacionalnoj razini. Države svih dijelova svijeta i dio međunarodnih organizacija donijele su pravne propise kojima se potiče na prevenciju od onečišćenja okoliša. Očuvanje i zaštita okoliša spada u temeljne vrijednosti te je kao takva zajamčena i Ustavom Republike Hrvatske.1 U odnosu na more kao sastavnicu okoliša, prijetnju okolišu predstavljaju ponajprije pomorske nezgode. Kako bi se spriječila ili barem smanjila šteta okolišu u slučajevima pomorskih nezgoda valjalo bi brzo pokrenuti akciju spašavanja. Na mogućnost uspješnog okončanja akcije spašavanja osim samih spašavatelja utječu i obalne države donošenjem odgovarajućih propisa. Obalne države mogu uvelike doprinijeti sprječavanju onečišćenja ukoliko dozvole brodovima u nevolji ulazak u sigurnu luku gdje će se moći sanirati eventualno oštećenje i kontrolirati obujam neizbježnog onečišćenja. U ovom radu razmatra se povijesni razvoj instituta spašavanja pri čemu je veća pozornost pružena razdoblju u kojem se povećava svijest o potrebi zaštite okoliša. Za bolje razumijevanje razvoja instituta spašavanja i njegove važnosti u prevenciji od potencijalnog onečišćenja okoliša, kao i za razumijevanje potrebe za uređenjem instituta mjesta zakloništa, prikazane su značajnije pomorske nezgode koje su za posljedicu imale onečišćenje morskog okoliša. U sklopu povijesnog razvoja instituta spašavanja prikazan je i razvoj instituta mjesta zakloništa. Način na koji je Republika Hrvatska pravno uredila institut mjesta zakloništa prikazan je u trećem dijelu rada. U zadnjem dijelu rada opisane su tri nezgode čije je spašavanje koordinirala hrvatska Nacionalna središnjica za usklađivanje traganja i spašavanja na moru. Zaključno se još jednom utvrđuju bitne stavke oba instituta i njihov značaj za očuvanje okoliša.