Abstract | U ovom dijelu rada sažeto je prikazan sadržaj svih potpoglavlja. Devedest pet stranica rada uz Pregled literature, tablica i Priloge razdijeljeno je u šest poglavlja:
- Uvod
- Međunarodnopravno načelo samoodređenja
- Pravnopolitički aspekt Krimske krize
- Međunarodnopravna analiza aneksije Krima
- Pravo na samoodređenje stanovnika Krima
- Zaključak
U uvodu je iznesena osobna motivacija za izbor teme rada i uvodni prikaz problematike. Poglavlje Međunarodnopravno načelo samoodređenja podijeljeno je dalje u pet cjelina: Povijesni razvoj međunarodnopravnog načela samoodređenja, s pregledom relevantnih dokumenata, Unutarnje i vanjsko samoodređenje, Narod - ovlaštenik prava na samoodređenje, pravni i politički kontekst, Pravo na samoodređenje vs. pravo na teritorijalni integritet i suverenitet te Zaključno razmatranje o načelu samoodređenja u međunarodnom pravu. Povijesni razvoj razmatra se kroz šesnaest poglavlja organiziranih prema relevantnim povijesnim dokumentima od Westfalskog mira (1648.) do Helsinškog dogovora i Helsinškog završnog akta (1975.). Sedamnaesto poglavlje, Dosezi načela samoodređenja u međunarodnom pravu, predstavlja zaključno razmatranje o ulozi načela samoodređenja u suvremenom međunarodnom pravu. Cjelina Unutarnje i vanjsko samoodređenje kroz pet potpoglavlja tumači pravne pojmove unutarnjeg i vanjskog samoodređenja. Problematika se razmatra na slučaju Alandskog otočja, slučaju Quebeca i slučaju Istočnoga Pakistana. Cjelina Narod - ovlaštenik prava na samoodređenje, razmatra se u pravnom i političkom kontekstu uz razmatranje slučaja Čečenije i slučaja Istočnog Timora. U cjelini Pravo na samoodređenje vs. pravo na teritorijalni integritet i suverenitet razmatra se pravno načelo teritorijalnog integriteta i suvereniteta i njegov međuodnos s načelom vanjskog samoodređenja (secesije). Zaključno razmatranje o načelu samoodređenja u međunarodnom pravu, cjelina je kojom se sintetizira prethodno izneseno. Zaključuje se o statusu, pravnoj formi i perspektivi načela. Poglavlje Pravnopolitički aspekt Krimske krize, podijeljeno je u tri cjeline: Politička povijest Krima, Ukrajina i Krim - razdoblje nakon II. svjetskog rata i Pregled međunarodne pravne dokumentacije povezane s Krimskom krizom. Svrha ovog poglavlja jest da se prema načelu Da mihi factum - dabo tibi jus utvrdi povijesna faktografija, uzročnoposljedični odnosi, geneza povezanih zbivanja osobito u novijoj povijesti, uključujući i aktualna zbivanja. Uz političku povijest Krima, zbog uzročne povezanosti, tumače se i zbivanja u Ukrajini kao i povezana zbivanja u Rusiji. U Pregledu međunarodne pravne dokumentacije povezane s Krimskom krizom navode se povijesni, uglavnom mirovni sporazumi i njihovi učinci, te recentni diplomatski sporazumi s naglaskom na Helsinški dogovor (1975.), Sporazum o neširenju nuklearnog naoružanja (1994.) i Budimpeštanski memorandum (1994.).Poglavlje Međunarodnopravna analiza aneksije Krima sadrži potpoglavlje Temeljni pravni argumenti strana u sukobu, u kojem se analizira i pravno preispituje održivost suprotstavljenih stavova ruskih i zapadnih pravnih stručnjaka. Posebno se analiziraju slijedeće pravne situacije: Legalnost državnog udara u Ukrajini, Humanitarna intervencija, Intervencija po pozivu i Teorija ispravljanja povijesnih nepravdi. Pravo na samoopredjeljenje stanovnika Krima analizira se u pet potpoglavlja. U potpoglavlju Stanovnici Krima kao ovlaštenici prava na samoodređenje razmatra se status ovlaštenika smoodređenja. Pravo na secesiju Krima u okviru prava na samoodređenje potpoglavlje je u kojem se razmatra status unutranjeg samoodređenja, te pravna opravdanost vanjskog samoodređenja. Pravna valjanost krimskog referenduma razmatra proceduralni i pravni aspekt referenduma za odcjepljenje Krima. U posljednjem je potpoglavlju usporedba slučaja Krima sa slučajem Kosova. Ona sadrži detaljniju komparativnu pravnu analizu tih slučajeva s odgovarajućim zaključkom. Sumarni zaključak s iznošenjem zaključnog stava i obrazloženja nalazi se u posljednjem poglavlju. |