U radu se s jedne strane propituje opći okvir arbitrabilnosti sporova unutar trgovačkog društva (arbitrabilnost ratione materiae, ratione jurisdictionis i ratione personae). pri tom se polazi od definicije tih sporova sadržane u čl.40. st.1. ZTD. Radi promišljanja liste odnosnih sporova arbitrabilnih ratione materiae u hrvatskom pravu iznose se rješenja iz njemačke i talijanske sudske prakse i pravne književnosti. Pri rješavanju konkretnih pitanja temelja arbitražne investiture i arbitražnog postupka ukazuje se na potrebu usklađivanja i prilagođavanja propisa o izbranom sudovanju sa propisima ZTD-a, s obzirom na specifična obilježja ovih sporova. Posebise se raspravlja o ostvarenju pisane forme arbitražnog ugovora. Pritom se razdvajaju faza prije i nakon nastanka društva. Zatim se pobliže obrađuje pitanje pravne obveznosti arbitražne klauzule prema pravnom sljedniku člana društva. Ukazuje se i na potreban i poželjan sadržaj arbitražne klauzule u društvenom ugovoru ili statutu. Upozorava se da je u arbitražnoj klauzuli nužno predvidjeti uvjete za sudjelovanje više osoba u arbitražnom postupku (suparničarstvo, miješanje), s obzirom na višečlani sastav trgovačkih društava, odnosno za spajanje arbitražnih postupaka. U sklopu višestranačke arbitraže obrađuje se i pitanje izbora arbitara, odnosno omogućavanje da stranke povodom toga ostvare jednaki utjecaj.