Kod osiguranja od automobilske odgovornosti za štetu, trećoj oštećenoj osobi na osnovi samog zakona priznaje se izravno pravo prema osiguratelju odgovorne osobe na naknadu štete. Iako je izravno pravo proizlazi iz zakona, njegova bliža pravna osnova (causa proxima) jest štetna radnja kao činjenica uz koju se vezuje nastanak subjektivnog prava na naknadu štete. Izravno pravo pojačava položaj oštećenika jer s jedne strane olakšava i ubrzava postupak naknade štete, a s druge strane pravo na naknadu štete čini neovisnim o pravnom odnosu između osiguratelja i oštećenika. Samo izravno pravo može se pojaviti u dva oblika. Prvi oblik je neformalan zahtjev za naknadu štete koji se podnosi prema samom osiguratelju, koji ga onda obrađuje po vlastitim postupovnim pravilima, a u rokovima koje propisuje zakon. Poštivanje tih rokova izuzetno je bitno za zaštitu žrtava prometa kako one ne bi čekale do unedogled obradu svojih zahtjeva na naknadu štete. Drugi oblik u kojem se izravno pravo pojavljuje jest izravna tužba kojom se pred nadležnim sudom pokreće parnični postupak za naknadu štete. Do ovoga u pravilu dolazi kada su sami oštećenici nezadovoljni obradom zahtjeva za naknadu štete koji je ranije upućen osiguratelju, bilo po visini naknade štete koja im je priznata, bilo zbog sporosti postupka obrade samog zahtjeva. No, pokretanje postupka pred sudom dodatno otežava položaj oštećenog jer su sudski postupci skupi i dugotrajni, a to je pak protivno smislu postojanja izravnog prava oštećene osobe kao efikasnog i brzog načina ostvarenja svojih prava.