| Abstract | Predmet ovoga rada jest analiza nužnog nasljednog prava. Ono se javlja u rimsko doba kao reakcija na neograničenu oporučnu slobodu toga vremena sa svrhom zaštite najbližih članova obitelji ostavitelja. Unatoč dugom i postepenom razvoju, ideja o nužnom nasljednom pravu nije jenjavala. Na rimski je model nužnog nasljednog prava najviše utjecaja imao car Justinijan, koji je svojim reformama postavio temelje nužnog nasljeđivanja kakvog danas poznajemo. Stoga, po uzoru na rimski model mnoge su europske zemlje u svoje nacionalno zakonodavstvo inkorporirale upravo taj institut ograničavajući ostaviteljevo raspolaganje. Među njima nalazi se i Hrvatska koja ima dugu tradiciju primjene nužnog dijela, obzirom da je i njezina prethodnica, SFRJ poznavala i primjenjivala pravo na nužni dio. Upravo iz tog razloga prva polovina rada posvećena je proučavanju nužnog nasljednog dijela u Republici Hrvatskoj od osnova pa sve do iznimaka. U hrvatskom je pravu nužni dio uređen prisilnim normama radi što uspješnije zaštite interesa nužnih nasljednika. Unatoč kogentnom karakteru, odredbe o nužnom dijelu neće se primijeniti u slučaju valjanog isključenja ili lišenja nužnog nasljednika. Isto tako, sklapanje ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju u nekim situacijama rezultira zaobilaskom nužnih nasljednika, što nama govori da ipak takva zaštita nije apsolutna. Sama svrha nužnog dijela je kroz povijest ostala ista, no to nije slučaj i kod ostalih karakteristika nužnog nasljeđivanja. Primjerice, kroz rada jasno je prikazano kako su se kategorije nužnih nasljednika mijenjale kroz povijest ovisno o promjenama u poimanju društva. Vrlo je izgledno da će se te promjene nastaviti i dalje u skladu s daljnjim razvojem društva. Isto tako, uslijed globalizacije i sve češćih migracija stanovništva u praksi se sve više javljaju predmeti s prekograničnim elementom. Stoga, osim hrvatskih, relevantni su i europski propisi, poput Uredbe 650/2012, koji koordiniranju primjenu prava između država članica. Uredba, dakako, ne sadrži konkretne materijalne i postupovne odredbe o nužnom nasljednom pravu, već samo upućuje na primjenu nekog prava države članice. Iz tog razloga, drugi dio rada obuhvaća analizu nadležnosti, mjerodavnog prava te priznanja i izvršavanja odluka drugih država članica koje se odnose na nasljeđivanje u cijelosti, pa tako i na pitanje nužnog dijela. |
| Abstract (english) | The subject of this paper consists in the analysis of the forced heirship share. The forced heirship share emerged during Roman times as a reaction to the unlimited testamentary freedom of that era. Its purpose was to protect the closest family members of the testator. Despite its long evolution, the idea of forced share has not subsided. The Roman model of forced heirship was most influenced by emperor Justinian, who laid the foundation for the forced share as we know it today. Consequently, following the Roman model, many European countries have incorporated this institution into their national legislation, thereby limiting the testator's freedom of disposition. Among them is also the Republic of Croatia with a long tradition of applying this very institute, considering that its predecessor, the Socialist Federal Republic of Yugoslavia (SFRY), also applied the right to a forced share. So, the first half of the paper is dedicated to the forced share in Croatia, beginning from the basics to the exceptions. In croatian law, the forced share is regulated by mandatory norms in order to successfully protect the interests of the necessary heirs. Evidently, the purpose hasn’t changed throughout history, but that is not the case with other characteristics of forced heirship. For example, this paper clearly shows how the categories of forced heirs have changed throughout history depending on the development of society. It is very likely that these changes will continue, following the further development of society. Despite its cogent nature, the provisions on the forced share will not apply in case of a valid exclusion or deprivation of a forced heir. Likewise, lifetime and annuity support contracts in some situations result in bypassing the regulation of the forced share. This indicates that there are indeed exceptions to its application. Furthermore, due to globalization and the increasing frequency of migrations, cases with a cross-border element are increasingly occurring in practice. In addition to croatian regulations, european regulations, such as the Regulation 650/2012 are also relevant considering that this specific act coordinates the application of law between member states. However, it does not contain specific norms on forced share, but merely refers to the application of a member state's law. For this very reason, the second part of the paper includes an analysis of jurisdiction, applicable law, and the recognition and enforcement of decisions from other member states concerning inheritance in general, including the issue of the forced share. |
