| Abstract (croatian) | Kada je u pitanju pravo na obaviještenost, situacije uskrate predstavljaju njegovu
protutežu koja također oblikuje sadržaj ovog prava, no s jednom bitnom razlikom
- potrebom da ih se restriktivna tumači. Procjena leži na samoj upravi društva ·na
temelju diskrecijske ocjene. To otvara prostor za različito postupanje u činjenično
potencijalno istovrsnim situacijama što postaje izvor pravne nesigurnosti. Stoga će se
uvidom u pravnu doktrinu te sudsku praksu istražiti (praktično) ostvarenje prava na
obaviještenost tumačenjem pravnih standarda koji dovode do njegove uskrate. Razlozi
ograničenja ovog prava leže u potrebi zaštite interesa društva te se mogu grupirati.
U prvoj su kategoriji oni koje zakon taksativno propisuje, dok su u drugoj ograničenja
prava na obaviještenost koja izviru iz zakonskog ovlaštenja da se u statutu
društva ili u poslovniku o radu glavne skupštine ovlasti predsjednika glavne skupštine
da vremenski primjereno ograniči ostvarivanje prava dioničara na obaviještenost i
na raspravljanje. Ovaj rad smjera odrediti kako pravo na obaviještenost, odnosno pravo dioničara na postavljanje pitanja upravi društva ograničava Direktiva o pravima
dioničara, a kako su to uredili nacionalni zakonodavci država članica EU-a.
Pritom će fokus biti na hr vatskom, njemačkom te slovenskom nacionalnom uređenju
instituta uskrate prava dioničara na obaviještenost, dok će se na temelju istraživanja
proširenog usporednopravnog uzorka upozoriti na nacionalnopravne razlike u
odnosu na navedena prava, što će omogućiti pronalaženje najboljih komparativna
utemeljenih de lege ferenda pravnih rješenja u hrvatskom pravu. |
| Abstract (english) | When it comes to the shareholders' right to information, situations of withholding
represent its counterbalance, which also shapes the content of that right, but with
one crucial difference - the need for restrictive interpretation. The assessment lies
with the company's management based on discretionary judgment. This opens the
door to different actions in factually potentially similar situations, which becomes
a source of legat uncertainty. Therefore, by examining legal doctrine and case law,
the (practical) realisation oj the shareholders' right to injonnation will be explored
through the interpretation of legal standards that lead to its withholding. The reasons
for limiting this right lie in the need to protect the interests of the company, and they
can be grouped. ln the first category are those that the law prescribes exhaustively,
while in the second are limitations on the shareholders' right to information that
arise from the legat authorisation to empower the chair man oj the general assembly,
through the company 's articles of association or the rules oj procedure oj the general
assembly, to impose appropriate time limits on the exercise of shareholders' rights
to information and discussion. This paper aims to determine how the shareholders'
right to information, i.e., the right of shareholders to ask questions to the company's
management, is limited by the Shareholder Rights Directive, and how national legislators
of EU member states have regulated this. The focus will be on the Croatian,
Gennan, and Slovenian national regulations of the institute of withholding the shareholders'
right to information, while research based on an expanded comparative law
sample will highlight national legal differences concerning these rights, enabling the
identification of the best comparative de lege ferenda legat solutions in Croatian law. |
