U ovome se članku radu razmatra predmet Suda Europske unije (dalje: Sud EU-a, Sud ili SEU) u kojemu je izneseno stajalište o pitanju podobnosti Europske potvrde o nasljeđivanju (dalje: Potvrda o nasljeđivanju ili Potvrda) kao isprave za upise u zemljišnu knjigu. Točnije, dano je tumačenje relevantnih odredaba Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012 o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju. Riječ je o predmetu R.J.R. protiv Registrų centras VĮ u kojemu je ispitana sukladnost nacionalnoga (litavskog) uređenja s čl. 1. st. 2. t. (l), čl. 68. t. (l) i čl. 69. st. 5. Uredbe. Stajalište Suda u predmetu na tragu je stajališta naše pravne teorije, a posebno će biti vrijedno za sudsku praksu. U predmetu R.J.R. sve je počelo pitanjem o uknjižbi prava vlasništva nasljednika u litavsku zemljišnu knjigu na temelju Potvrde koju je izdao njemački sud. Presudi je prethodilo Mišljenje nezavisnog odvjetnika Macieja Szpunara od 14. srpnja 2022. (dalje: Mišljenje) koji je na slučaj gledao drukčije od Suda. U članku se prikazuju zaključci iz predmeta R.J.R., analiza nezavisnog odvjetnika, a jedno je poglavlje posvećeno praksi nacionalnih sudova.