Tema ovog završnog rada je javno privatno partnerstvo s posebnim osvrtom na hrvatsko pravo. Uvodno se daje općenita definicija, kratko se opisuje primjena javno privatnog partnerstva te se navodi zakonski okvir koji se odnosi na predmetnu tematiku. Prvo poglavlje odnosi se na pojam i obilježja javno privatnog partnerstva te se u njemu definira javno privatno partnerstvo i navode se njegove karakteristike. Pobliže se definiraju partneri unutar odnosa javno privatnog partnerstva i njihova uloga. Drugo poglavlje bavi se osnovnim modelima javno privatnog partnerstva, ugovornim i statusnim modelom. U trećem poglavlju govori se o različitim pojavnim oblicima javno privatnog partnerstva te njihovim karakteristikama, prednostima i nedostacima. Četvrto poglavlje posvećeno je riziku i njegovoj podijeli između partnera u javno privatnom partnerstvu, različitim oblicima rizika te potrebi ispravne i pravovremene identifikacije rizika. U petome poglavlju govori se o javno privatnom partnerstvu u svijetu i u Europskoj uniji. Pobliže se navode primjeri iz prakse i poteškoće s kojima su se pojedine zemlje suočavale u primjeni ovog instituta. Šesto poglavlje odnosi se na javno privatno partnerstvo u Republici Hrvatskoj. Govori se o počecima njegove primjene, vanjskim utjecajima, te se navode neki projekti koji su primjer primjene ovog instituta. Posljednje poglavlje sadrži kratku analizu primjene instituta javno privatnog partnerstva te se ukratko osvrće na njegovu svrsishodnost kao oblika financiranja javnih potreba.