Još od vremena nastanka lex mercatorie kao posebnog prava trgovaca istaknuta je važnost trgovačkih običaja u odvijanju trgovačkih transakcija. Njihova važnost kao autonomnog izvora trgovačkog prava, koja se etablirala kroz povijest, istaknuta je i u suvremenoj hijerarhiji pravnih vrela. U radu se uređuje pitanje primjene trgovačkih običaja u Republici Hrvatskoj, poredbenim pravnim sustavima kao i u okviru međunarodne kupoprodaje robe. Za jasnije shvaćanje njihove primjene potrebno ih je razlikovati od ostalih autonomnih izvora trgovačkoga prava koje se često uključuje u pojam trgovačkih običaja. Ujedno je nužno staviti trgovačke običaje u odnos s dispozitivnim zakonskim normama te odrediti prioritet u primjeni, osobito ukoliko se radi o trgovačkim običajima koji su contra legem. Međutim, za primjenu u praksi najnužnije je odgovoriti na pitanje njihova dokazivanja u sudskom postupku, odnosno primjenu načela iura novit curia kod trgovačkih običaja gdje je potrebno voditi računa i o pravilima parničnog postupka. Donošenjem novog Zakona o obveznim odnosima u Republici Hrvatskoj, čije se odredbe počinju primjenjivati od 1. siječnja 2006. godine, jasnije je uređena primjena trgovačkih običaja, čime su uklonjene nejasnoće koje su proizlazile iz Zakona o obveznim odnosima preuzetog u pozitivno zakonodavstvo Republike Hrvatske 1991. godine. Valja, međutim, naglasiti da donošenjem novog Zakona o obveznim odnosima nije u potpunosti dovršeno reguliranje trgovačkih običaja, već će biti potrebno de lege ferenda vršiti izmjene i u drugim zakonima od kojih se može istaknuti Zakon o Hrvatskoj gospodarskoj komori.