| Abstract (croatian) | Hrvatska ima dugu pravnu tradiciju stečaja nad imovinom fizičkih osoba. Stoga, iz povijesne perspektive, takav institut nije terra incognita u hrvatskom zakonodavstvu. Ipak, tek je 01. 01. 2016. u pravni poredak Republike Hrvatske uz "klasični" stečajni postupak (predstečajni, postupak, likvidacijski stečajni postupak, stečajni plan, osobnu upravu, međunarodni stečaj, stečajni postupak nad imovinom dužnika pojedinca, automatski stečaj, skraćeni stečajni postupak te stečajni postupak male vrjednosti) implementiran i postupak stečaja potrošača. Pravila vezana uz postupak stečaja potrošača regulirana su odredbama Zakona o stečaju potrošača čije blanketne odredbe upućuju na primjenu odredbi Stečajnog zakona, dakle i na pravila o razlučnim vjerovnicima separatistae ex iure crediti). Cilj rada je prikazati i analizirati položaj razlučnih vjerovnika, kao privilegiranih vjerovnika, u postupku stečaja potrošača. Kompleksnost predmeta istraživanja i postavljeni zadaci uvjetovali su izbor metoda pa je u istraživanju korišten metodološki pristup koji obuhvaća pravnopovijesni okvir pristup, proučavanje domaće literature, odgovarajućih propisa, kao i analizu sudske prakse. U radu će se posebno analizirati i praksa Europskog suda za ljudska prava u postupcima prema čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda(Pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života) jer polazimo od pretpostavke da saznanja o ovome mogu biti bitna za razumijevanje problematike rada. Radi usporedbe i mogućih prijedloga de lege ferenda za srpskog zakonodavca, analiza hrvatskih rješenja glede položaja razlučnog vjerovnika u postupku stečaja potrošača je bitna jer ukazuje hoće li ponetncijalna implementacija i primjena takvog modela insolvencijskog postupka kao i regulacija položaja razlučnog vjerovnika ostvariti svoju svrhu i dati očekivane rezultate. |
