U ovom radu glavna tema i predmet analiziranja je pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u Republici Hrvatskoj. Pravo na javno okupljanje temeljeno je ljudsko pravo i važan aspekt svih demokratskih društava. To je individualno pravo, no ostvaruje se na kolektivan način. Javna okupljanja su instrument kroz koji se svakom pojedincu daje prilika da izrazi svoje mišljenje i stajalište o određenim pitanjima društvenog života. Iako je pravo na javno okupljanje temeljno ljudsko pravo ono nije apsolutno pravo, odnosno neograničeno. Njegovo ograničenje se određuje Zakonom o javnom okupljanju, a regulirano je brojnim međunarodnim dokumentima od kojih su najvažnije odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda i praske Europskog suda za ljudska prava. U Republici Hrvatskoj pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed regulirano je člankom 42. Ustava Republike Hrvatske i Zakonom o javnom okupljanju. Prema Zakonu, postoje tri vrste javnog okupljanja: mirno okupljanje i javni prosvjed, javne priredbe i drugi oblici okupljanja. U radu je primaran naglasak dan na Zakon o javnom okupljanju, odnosno njegove izmjene i dopune. Uz to, u radu će također biti riječi o pravu na javno okupljanje regulirano čl. 11 Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i praske Europskog suda za ljudska prava.