Odgovornost za štetu je odnos koji je nastaje kao posljedica počinjenja štete štetnom radnjom. Odgovornost u hrvatskom pravu može biti ugovorna i izvanugovorna. Ugovorna odgovornost nastaje povredom obveze koja je ugovorena, dok je izvanugovorna posljedica povrede zakona. Za postojanje izvanugovorne odgovornosti moraju se ispuniti dvije pretpostavke: 1. postojanje štete, i 2. uzročna veza između štete i štetne radnje. Kod izvanugovorne odgovornosti razlikujemo njezina dva pojavna oblika. Naime, radi se o vlastitoj odgovornosti i odgovornosti za drugoga. Za razliku od vlastite odgovornosti koja može biti pretpostavljena i dokazana, odgovornost za drugoga temelji se na pretpostavljenoj krivnji odgovorne osobe. Odgovornost za drugog je institut građanskog prava prema kojemu, za osobu koja zbog određenih razloga nije sposobna odgovarati za štetu, odgovara onaj koji je na temelju zakona ili odlukom nadležnog tijela ili ugovorom zadužen voditi nadzor nad takvom osobom. Odgovornost odgovorne osobe može se pojaviti u nekoliko oblika: odgovornost za duševno bolesne i zaostale u umnom razvoju, odgovornost roditelja, odgovornost druge osobe za maloljetnika, odgovornost za štetu zaposlenika koji u radu ili u vezi s radom uzrokuje štetu trećoj osobi i odgovornost pravne osobe za štetu koju prouzroči njezino tijelo trećoj osobi. U nastavku rada reći će se više o temeljima odgovornosti u našem pravu, njezinim subjektima i pretpostavkama za njezino nastajanje te načinima njezina popravljanja. Naglasak će ipak biti na pojedinim pojavnim oblicima odgovornosti dužnika koji nije štetnik, odnosno pozornost će se posvetiti odgovornosti za drugog kao obliku izvanugovorne odgovornosti.