U ovom završnom radu objašnjen je pojam peljarenja, njegovo pravno uređenje i važnost koju ima za sigurnost plovidbe. Peljarenje je vođenje plovnog objekta od stručnih osoba (peljara) i davanje stručnih savjeta zapovjedniku plovnog objekta, radi sigurne plovidbe u lukama, tjesnacima i drugim područjima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske. Rad je podijeljen u nekoliko cjelina. Na samom početku rada, navedeni su pravni izvori koji uređuju institut peljarenja, kao što su: Pomorski zakonik, Pravilnik o pomorskom peljarenju i drugi te je pojašnjen njihov povijesni razvoj. Posebna pozornost pridana je odredbama čl. 70. Pomorskog zakonika, koja je bila izmijenjena u tri navrata. Kroz rad je napravljena usporedba između pojedinih odredaba starog i novog Pravilnika o pomorskom peljarenju. Zatim slijedi razrada teme, objašnjenjem glavne podjele peljarenja na lučko peljarenje i obvezno peljarenje. U nastavku rada se, daje prikaz odredbi o načinu organizacije peljarenja kroz peljarska društava, izlažu se uvjeti koje moraju ispuniti peljarska društva i peljari da bi mogli obavljati djelatnost peljarenje te se pojašnjavaju njihove obveze. Što se tiče same odgovornosti peljara, za radnje koje on počini odgovara brodar, osim ako je štetu prouzročio svojom krivnjom, tada odgovara peljarsko društvo, a pod određenim pretpostavkama i sam peljar. Pri samom kraju rada navedeno je i koji su to znakovi za peljarenje te tko i kako vrši nadzor nad peljarenjem.