| Abstract | Posvojenje je institut koji se javlja još u dalekoj prošlosti. Razlozi zbog kojih je dolazilo do posvojenja tada su uglavnom bili nasljednopravnog karaktera, odnosno želja za osiguranjem nasljednika. Tadašnje posvojene se uvelike razlikuje od njegovog današnjeg poimanja. U sadašnjem vremenu cilj i svrha posvojenja je zbrinuti djecu koja nemaju odgovarajuću roditeljsku skrb. Pobrinuti se za djecu koja nemaju mogućnost odrastati i razvijati se uz svoju biološku obitelj. Dakle, posvojenje je alternativan način skrbi i brige za djecu. U procesu posvojenja najvažnija stavka je da ono bude u interesu i dobrobiti djeteta. Nadležne institucije, odnosno centar za socijalnu skrb mora s posebnom pažnjom provoditi postupak posvojenja vodeći se time da posvojenje bude u interesu djeteta. Interes djeteta ovisi o svakom pojedinom djetetu. Svako dijete je jedinka za sebe i na poseban mu se način mora pristupiti. U hrvatskom zakonodavstvu posvojenje je tajno. Treće osobe, kao ni biološka obitelj nemaju pravo uvida spisa o posvojenju. Time se štiti privatnost posvojitelja i posvojenika, odnosno, njihova posvojiteljska obitelj. Osim što je u interesu djeteta da bude posvojeno u odgovarajuću obitelj, njegov interes je i da nakon postupka posvojenja ima saznanje o tome da je posvojeno. Posvojitelji su dužni prema hrvatskom zakonodavstvu do sedme godine života posvojenika obznaniti da je posvojeno, a u slučaju da je starije od sedam godina, ta dužnost nastupa odmah po pravomoćnosti posvojenja. Na regulaciju prava posvojenog djeteta na saznanje vlastitog podrijetla zakonodavce je potaknula Konvencija o pravima djeteta koja u članku 7. stavku 1. između ostaloga navodi kako dijete u svim slučajevima kada je to moguće ima pravo da zna tko su mu roditelji. Svaka osoba se smatra potpunom osobom tek kada raspolaže svim podacima koji su vezani za nju samu. Za dijete je od iznimne važnosti da upotpuni sliku o sebi saznanjem o svome podrijetlu, odnosno saznanjem činjenice da je posvojeno. Na taj način gradi svoj identitet te stvara odnose sa svojim posvojiteljima koji se temelje na istinitosti i povjerenju. Također, naknadno, u trenutku punoljetnosti, u slučaju da to samo želi, posvojenom djetetu je otvorena mogućnost uvida u spise o posvojenju gdje može dobiti potpuniju sliku o samome posvojenju, odnosno o svojoj prošlosti. |
| Abstract (english) | Adoption is an institute that dates back to the distant past. The reasons for the adoption at that time were mainly hereditary, that is the desire to ensure the heirs. Adoption of that time differs greatly from his notion today. Now the goal and purpose of adoption are to care for children who do not have adequate parental care. Take care of children who do not have the opportunity to grow up and develop with their biological family. Thus, adoption is an alternative way of caring for children. In the adoption process, the most important thing is that it is in the best interests and well-being of the child. The competent institutions, that is the social welfare center, must carry out the adoption procedure with special care, ensuring that the adoption is in the best interests of the child. The interest of the child depends on each individual child. Every child is an individual for himself and must be approached differently. In Croatian law, adoption is secret. Third parties, as well as the biological family, do not have the right to inspect the adoption files. That way the privacy of adopters and adoptees, that is, their adoptive family is protected. Apart from the fact that it is in the best interest of the child to be adopted into a suitable family, it is also in its interest to have the knowledge that it has been adopted. According to Croatian legislation, adopters are obliged to tell to the adoptee it has been adopted by the seventh year of adoptees life, and if it is older than seven years, this duty takes effect immediately after the adoption is finalized. On regulation of the adopted child's right to know his or her origin was prompted by the Convention on the Rights of the Child, which states in Article 7., paragraph 1., among other things states that the child has the right to know who are his or hers parents whenever it is possible. Each person is considered a complete person only when it has all the data related to itself. It is extremely important for a child to complete the image of himself by knowing his origin, that is, by knowing the fact that it has been adopted. In this way, he builds his identity and creates relationships with his adopters based on truthfulness and trust. Also, subsequently, at the moment of coming of age, in case it wants to, the adopted child is given the opportunity to inspect the adoption files where it can get a more complete insight of the adoption itself, that is of his past. |
