Svaka fizička osoba u Republici Hrvatskoj ima pravo odrediti osobu koja će postati njezin nasljednik i naslijediti njenu imovinu. Postoji nasljeđivanje na temelju oporuke, isprave koja služi za imenovanje nasljednika i određivanje značajnih odredbi prilikom oporučivanja. Definirano je nekoliko vrsti oporuka, među kojima je i javna oporuka koja nastaje uz pomoć nadležnih tijela javne vlasti. Javne oporuke u Republici Hrvatskoj je ujedno i tema ovog završnog rada. Prilikom sastavljanja javnih oporuka, nadležna tijela se strogo moraju pridržavati procesnih odredbi i sastaviti oporuku kroz nekoliko faza, a da bi se potvrdilo postojanje javne oporuke mora postojati očitovanje oporučiteljeve posljednje volje. Kao formalni pravni akt, javna oporuka mora biti valjana i mora sadržavati jednu ili više oporučnih odredbi, među kojima je određivanje nasljednika, zamjenika, rokova, uvjeta, zapisa i podzapisa. Pravno relevantan sadržaj oporuke spoznaje se tumačenjem, a za tumačenje oporuke postoje pravila koja se razlikuju od pravila po kojima se inače tumače pravni poslovi. Svaka oporuka se mora čuvati te o njezinom čuvanju odlučuje sam oporučitelj kojem pravni poredak omogućuje da ju povjeri na čuvanje tijelu javne vlasti. Definirana je dužnost predaje javne oporuke nakon oporučiteljeve smrti, stoga sud treba proglasiti oporuku nakon što ju zaprimi, a isto tako je oporuku nadležan rekonstruirati sud. Ustanovljen je i javni Hrvatski upisnik oporuka koji je ustrojen 2003. godine novim Zakonom o nasljeđivanju (NN 48/03). Pravilnik o hrvatskom upisniku oporuka (NN 135/03) iste je godine donesen od strane nadležnog ministarstva. Kroz rad su definirana obilježja javne oporuke popraćena primjerima iz sudske prakse i odredbama iz Zakona o nasljeđivanju.