Abstract | Državljanstvo se definira kao specifičan i poseban pravni odnos koji nastaje između pojedinca, fizičke osobe te države kao pravne osobe. Manccini, talijanski pravnik je među prvima ponudio doktrinarno tumačenje instituta državljanstva u svom djelu O državljanstvu kao osnovi međunarodnog prava, i naznačio da je državljanstvo bitna veza između pojedinca i države.
Da bi mogli razumjeti pojam državljanstva moramo definirati i pojam države, te je to definirano i razrađeno u prvom poglavlju ovog rada. Država je organizirana zajednica stanovnika na određenom teritoriju i pod zajedničkom najvišom vlašću. Državu karakteriziraju narod, teritorij, vlada te činjenica političko pravne neovisnosti. Stanovništvo je jedan od najbitnijih elemenata svake državne zajednice.
Državljanstvo kao institut uređeno je pravilima unutarnjeg prava svake države, Ustavom kao osnovom, a također i propisima upravnog prava. Međunarodno pravo također se bavi problematikom državljanstva.
Neovisno od velikog broja međunarodnopravnih propisa koji se odnose na stjecanje ili gubitak prava na državljanstvo, bez državljanstva žive milijuni ljudi diljem svijeta. Njih nazivamo ljudima bez državljanstva ili apatridima. Razlozi zbog kojih do toga dolazi su različiti, od bračnog prava, upravne prakse, diskiminacije itd.
Dvojno državljanstvo (bipatridija) i višestruko državljanstvo (polipatridija) je stanje osobe koju dvije države ili više njih, po svojim nacionalnim zakonodavstvima smatraju svojim državljanima. Ono nastaje kada neka osoba rođenjem stekne više državljanstava ili kada stekne novo državljanstvo, a nije se odrekla ili izgubila dotadašnje. Glavni razlog nepoželjnosti višestrukog državljanstva ogleda se u problemima koje može prouzročiti, posebno u vezi s pružanjem diplomatske zaštite, služenjem vojne obveze te oporezivanjem. Upravo zbog ovdje navedenih razloga ova problematika nastojala se riješiti međunarodnim konvencijama.
Drugo poglavlje rada prati razvoj državljanstva kroz povijest od antičkog rima do današnjeg suvremenog poimanja državljnstva.
U trećem poglavlju rada obrađeno je stjecanje državljnanstva tj. načela i osnove stjecanja državljanstva. Temelj stjecanja državljanstva uvijek je pravna norma sadržana, u pravilu u posebnom zakonu ili međunarodnom ugovoru. Međutim, postoje tri osnovna načela na osnovi kojih država podjeljuje odnosno omogućuje osobama stjecanje državljanstva. To su načelo krvne veze (ius sanguinis), načelo područja (ius soli) te načelo prebivališta (ius domicili).
Kako je već naglašeno, državljanstvo se u teoriji uzima kao trajni pravni odnos, kao pravna veza između pojedinca i države s obilježjem stalnosti. Međutim, postoji nekoliko načina
II
na koje osoba može izgubiti državljanstvo. Otpust iz državljanstva je način prestanka državljanstva na osnovi akta državnog tijela koji se donosi na zahtjev državljanina. Državljanstvo može prestati i jednostranim očitovanjem volje državljanina odnosno njegovim odricanjem od državljanstva. Oduzimanje državljanstva s druge strane je vid gubitka državljanstva na osnovi odluke upravnog tijela donijete u postupku iniciranom po službenoj dužnosti. Tematika gubitka državljanstva obradjena je u četvrtom poglavlju ovog rada.
U zadnjem poglavlju rada daje se prikaz uloge volje osoba u slučajevima prestanka državljanstva u Republikama Sloveniji, Italiji, Mađarskoj i Njemačkoj. |