Ugovor o alotmanu je turistički ugovor kojim se uređuju prava i obveze između ugostitelja koji pruža usluge smještaja gostiju u svojim turističkim kapacitetima, te turističke agencije koja popunjava te kapacitete gostima koje mu ona šalje kao svoje klijente. Ovaj je ugovor u svojim početcima bio neimenovani ugovor koji su rijetki pravni poretci normirali zakonskim odredbama pa se razvijao i usavršavao kroz poslovnu praksu, i poslovne običaje između sudionika turističke djelatnosti. S obzirom na njegovo sve učestalije njegovo pojavljivanje u poslovnoj praksi i njegovo razlikovanje od drugih turističkih ugovora s kojima je povezan, pojavila se potreba za pravnim normiranjem ovog ugovora kako bi ga se razgraničilo s drugima. Pritom, obzirom da se radi o ugovoru između dva poslovna subjekta, bilo je potrebno posvetiti se i pravima gosta kao pojedinca koji nije izravna stranka ugovora, ali se njega izravno tiče, jer je on taj koji izravno koristi usluge koje su agencija i ugostitelj ugovorili. Također, bilo je potrebno posvetiti se i odgovornosti stranaka za štetu, budući da institut odgovornosti za štetu zauzima značajno mjesto u svakom, pa tako i u hrvatskom pravnom sustavu, a dokaz tome je svakodnevna pojava slučajeva nastanka štete iz tih ugovornih odnosa. U turističkoj djelatnosti to je osobito bitno jer kroz ugostiteljske objekte prolazi veliki broj ljudi koji sa sobom na putovanje donose velike količine stvari, dragocjenosti, i sl., a koje se često mogu oštetiti ili izgubiti.