Ideja za rad na projektu Transnacionalnih pravila građanskog postupka proizašla je tijekom dugogodišnje suradnje profesora Hazarda (SAD) i Taruffa (Italija) i uglavnom je inspirirana uočenom potrebom za unifikacijom u ovoj oblasti kao i stanovitim uspjehom drugih sličnih pokušaja. Premda su razlike između glavnih postupovnih sustava očite, što vodi donošenju zaključka kako bi ishod ovoga unifikacijskog pokušaja mogao biti neuspješan, trebali bismo biti optimisti. Istina je kako je postupovno pravo duboko usađeno u kulturu i tradiciju gotovo svakog naroda - no implementacija "stranih" rješenja ne bi smjela predstavljati tako veliki problem. Prihvaćanje drukčijeg pristupa treba biti motivirano očitom potrebom u gotovo svakoj zemlji - postizanjem boljeg i učinkovitijeg građanskog postupka. Imajući u vidu ovaj opći cilj, poredbeno proučavanje različitih postupovnih sustava i ideja proizašlih u radu na međunarodnoj unifikaciji je sasvim sigurno korisno. Ukratko - ukoliko se bolje razumijemo, lakše ćemo postići odgovarajuća rješenja. Ovaj rad predstavlja pokušaj davanja osnovnih naznaka predloženog Nacrta Transnacionalnih pravila građanskog postupka iz 1999. godine, te poredbenog prikaza stanovitih rješenja i reformi građanskog postupovnog prava u nekim državama. Njegova je osnovna namjera potaknuti znanstvenu i stručnu raspravu koja bi rezultirala sustavnim proučavanjem uočenih problema. Treba očekivati kako će ovi napori i rasprava koja je po svojim obilježjima već postala univerzalna imati utjecaj na postizanje boljeg i "neutralnijeg" teksta Transnacionalnih pravila građanskog postupka, ali posredno i na reformiranje građanskog postupovnog prava u pojedinim državama.