Prilikom analize volonterske prakse u pojedinoj zemlji valja uzeti u obzir sve njene društvene, pravne i institucionalne specifičnosti. Obzirom na širinu i kompleksnost volonterske infrastrukture, ovaj rad posvetit će se samo jednom njezinom dijelu, pravnoj regulaciji volonterstva. Prvi dio analizirat će sami pojam volonterstva, njegove opće karakteristike i neizostavnu povezanost sa civilnim društvom. Uvid u važnost i potrebu njegove pravne regulacije nastojat će se prikazati razmatranjem društvenog i ekonomskog aspekta volonterstva. U drugom djelu slijedi kratak povijesni prikaz njegova institucionalnog razvoja i pregled najvažnijih institucija te dokumenata koji uređuju volontiranje na međunarodnoj razini. Ovo poglavlje naglasit će i temeljne aspekte uređenja pitanja volonterskog rada nacionalnim pravnim sustavima. Na konkretnim primjerima pojedinih zemalja razmotrit će se ciljevi pravne reforme volonterskog sustava. Nakon razjašnjenja ključnih izazova koji mogu stajati na putu postizanja tih ciljeva, pristupit će se analizi osnovnih modela regulacije volonterstva. Naglasak je cijelo vrijeme stavljen na reformu pravne regulacije volonterstva, kao svojevrsni uvod i usporedba sa načinom na koji je naša država relativno nedavno uredila pravni okvir volontiranja posebnim sveobuhvatnim zakonom. Pravna regulacija volonterstva u Republici Hrvatskoj tema je pretposljednje cjeline, koja u najvećem djelu razmatra Zakon o volonterstvu i sve njegove važne elemente. Četvrti i ujedno posljednji dio, pažnju će usmjeriti na institucije, odnosno tijela ili organizacijske strukture koje pružaju podršku volonterima, organiziraju volonterske aktivnosti, promiču vrijednosti volontiranja i na mnoge druge načine pozitivno utječu na razvoj volonterstva, a sve sa ciljem stvaranja kompletnog dojma o primjeni predmetne pravne regulacije.