Ovaj rad ima za cilj proučiti pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u Republici Hrvatskoj. Pravo na javno okupljanje je važan koncept u demokratskom društvu, koje se temelji na ljudskim pravima. Iako je to jedno od temeljnih ljudskih prava, ono ima određena ograničenja koja su propisana Zakonom o javnom okupljanju i drugim međunarodnim dokumentima, kao što su odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te prakse Europskog suda za ljudska prava. Pravo na javno okupljanje se ostvaruje na kolektivan način, iako je u suštini individualno pravo. Kroz javna okupljanja, pojedincima se pruža mogućnost da izraze svoje mišljenje o određenim pitanjima. U Republici Hrvatskoj, pravo na mirni prosvjed i javna okupljanja uređeno je člankom 42. Ustava Republike Hrvatske i Zakonom o javnom okupljanju. Prema Zakonu, postoje tri kategorije javnog okupljanja: mirna okupljanja, javni prosvjedi, te javne priredbe i druge vrste okupljanja. U ovom radu se posebno analizira Zakon o javnom okupljanju, uključujući njegove kasnije izmjene i dopune. Također će se dotaknuti pravo na javno okupljanje koje je regulirano člankom 11 Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i praksa Europskog suda za ljudska prava. Na kraju rada, bit će prikazani statistički podaci o javnim okupljanjima i mirnim prosvjedima u 2021. godini, uz nekoliko primjera prosvjeda i okupljanja iz prethodne i tekuće godine.