| Abstract | Predmet doktorske disertacije je pravo dioničara na obaviještenost kao važne komponente članskih prava dioničara koja omogućuje ostvarivanje ostalih članskih prava na temelju pravodobnih, sadržajno potpunih i istinitih informacija čime se nastoji smanjiti informacijski deficit koji postoji na strani dioničara u odnosu na osobe koje vode poslove društva. Stoga, ova doktorska disertacija istražuje prednosti i nedostatke postojećega pravnog uređenja prava dioničara na obaviještenost uočene u pravnoj doktrini i sudskoj praksi. Poseban zamah razvoju prava na obaviještenost pridonijela je pandemija bolesti COVID-19, u kojoj trebalo preispitati određene modalitete ostvarivanja toga prava, jer je u novim okolnostima trebalo napustiti paradigme i koncepte za koje se mislilo da su neizostavni i nezamjenjivi. U tom je smislu pravo na obaviještenost doživjelo preobliku te se disertacijom ispituju već postojeći novi propisi koji uređuju realizaciju prava na obaviještenost. Ta društveno uvjetovana promjena otvorila je raspravu koliko je potrebno zakonodavno intervenirati u pravo na obaviještenost i kako, posebno s obzirom na doktrinarne rasprave i uočene interpretativne probleme u sudskoj praksi.
Ova doktorska disertacija smjera, s jedne strane, usustaviti te uobličiti teorijski okvir pravnog uređenja prava na obaviještenost istraživanjem triju pravnih sustava osnovnoga usporednopravnog uzorka sličnih pravnih tekovina te stoga i sličnih problema u primjeni. Pritom se želi uočiti razlike koje su prepoznate u pravnim rješenjima proširenoga usporednopravnog uzorka država članica Europske unije, što je omogućilo pronalaženje najboljih komparativno utemeljenih de lege ferenda pravnih rješenja u hrvatskom pravu. S druge strane, na temelju širokoga uvida u sudsku praksu promatranih sustava, uočavanjem pravne praznine i prepoznavanjem sličnosti i razlika u tumačenjima nejasnih elemenata primjene u pravnoj praksi, te uvažavajući uz to promijenjene okolnosti pod kojima se realizacija prava na obaviještenost odvija u doba pandemije bolesti COVID-19, koristeći najbolja pravna rješenja, disertacija cilja unaprijediti pravno uređenje prava na obaviještenost u hrvatskom pravu. To će rezultirati većom pravnom sigurnosti za dioničare, bit će usmjereno na olakšavanje ostvarivanja prava na obaviještenost, s ultimativnim ciljem da dioničari prevladavaju apatiju u ostvarivanju prava te time omogućiti bolje i društveno odgovornije usklađivanje interesa ulagatelja i društva.
U doktorskom radu ponajprije će se analizirati pravo na obaviještenost u razvojnoj i usporednopravnoj perspektivi prikazom pravnog uređenja i povijesnog razvoja instituta putem regulatornih aktivnosti europskoga zakonodavca te nacionalnih zakonodavaca usporednopravnog uzorka. Potom je identificirana opća pravna narav instituta. Središnji dio rada posvećen je prednostima i nedostatcima suvremenog uređenja prava dioničara na obaviještenost u hrvatskom pravu u sklopu kojeg su prikazana najrelevantnija stajališta sudske prakse hrvatskih, njemačkih i slovenskih sudova i pravne doktrine o mjerodavnim odredbama propisa o dioničkim društvima kao osnovnog uzorka, dodatno osnaženog analizom i zaključcima proširenog usporednopravnog uzorka preostalih država članica Europske unije (u daljnjem tekstu rada: EU) Analizirana su prava dioničara na obaviještenost identifikacijom subjektivnih i sadržajnih pretpostavki. Istraživanje se potom usmjerava na ostvarivanje toga prava putem pretpostavki realizacije na strani podnositelja zahtjeva i adresata, uz posebni osvrt na realizaciju unutar i izvan okvira glavne skupštine dioničkog društva kao ograničavajućeg čimbenika, kao i zaštitom povrijeđenoga prava dioničara na obaviještenost. U posljednjem je dijelu rada dan osvrt na daljnji razvoj prava dioničara na obaviještenost i ukazanu potrebu za reformiranjem instituta, posebice kao posljedica zakonodavnih intervencija koje su učinjene u velikom broju država zbog ujtecaja pandemije bolesti COVID-19. Konačno, u zaključku se izlaže sinteza svih istraživanjem prikupljenih spoznaja i informacija te se ističu de lege ferenda prijedlozi za unaprjeđenje pravnih pravila kojima je uređen institut prava dioničara na obaviještenost u hrvatskom pravnom sustavu. |
| Abstract (english) | The subject of the doctoral dissertation is the shareholders' right to information, as an important component of shareholder rights, which allows them to exercise other membership rights based on timely, complete, and accurate information, thereby reducing the information deficit that exists between the shareholders and those who manage the company's affairs. This doctoral dissertation, therefore, explores the advantages and disadvantages of the existing legal regulation of the shareholder's right to information, as observed in legal doctrine and case law. The pandemic circumstances have given special impetus to the development of the right to information, in which it was necessary to reconsider certain modalities for the realization of this right, as new paradigms and concepts had to be abandoned, which were considered essential and irreplaceable. In this sense, the right to information has undergone a transformation, and the dissertation examines the existing new regulations governing the realization of the right to information. This socially conditioned change has opened a debate on the extent to which legislative intervention is necessary in the right to information, and in what way, particularly with regard to doctrinal debates and identified interpretative problems in case law.
This doctoral dissertation aims, on the one hand, to systematize and shape the theoretical framework of the legal regulation of the right to information through an examination of three legal systems of the basic comparative sample of similar legal achievements, and therefore, similar problems in application, by identifying differences in legal solutions of the expanded comparative sample of EU Member States, which allowed the identification of the best comparably-based de lege ferenda legal solutions in Croatian law. On the other hand, based on an extensive review of the case law of the observed systems, identifying legal gaps and similarities and differences in interpretations of unclear elements in practice, and also taking into account the changed circumstances under which the realization of the right to information took place during the pandemic, using the best legal solutions, the dissertation aims to improve the legal regulation of the right to information in the Croatian law. This will result in greater legal certainty for shareholders, it will be aimed at facilitating the exercise of the right to information, with the ultimate goal of overcoming shareholder apathy in the exercise of their rights, and thus enabling better and socially responsible alignment of the investors' and the company's interests.
The doctoral thesis first analyzes the shareholder's right to information from a developmental and comparative perspective by presenting the legal framework and historical development of the institute through the regulatory activities of the European legislator and national legislators of comparative samples. Following this, the general legal nature of the institute is identified. The central part of the thesis is devoted to the advantages and disadvantages of the contemporary regulation of shareholders' right to information in Croatian law, within which the most relevant positions of Croatian, German, and Slovenian courts and legal doctrines on the relevant provisions of the legislation on joint stock companies as the basic sample are presented, and additionally strengthened by the analysis and conclusions of the extended comparative sample of other EU Member States. An analysis of shareholders' right to information is carried out by identifying subjective and substantive prerequisites. The research then focuses on the realization of this right through the prerequisites for realization by the applicant and addressee, with special emphasis on realization within and outside the framework of the general meeting of the joint stock company as a limiting factor, as well as the protection of the violated right to information of the shareholder. In the last part an overview of the further development of the shareholder's right to information and the need to reform the institute is made, especially as a result of legislative interventions made in many countries under the influence of the COVID-19 pandemic. Finally, the conclusion presents a synthesis of all the knowledge and information gathered in the research, and highlights de lege ferenda proposals for improving the legal rules governing the institute of the right to information for shareholders in the Croatian legal system. |
