| Abstract | „Pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se i koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.“1 Ono obuhvaća kopno, unutarnje morske vode i teritorijalno more te je definirano i detaljnije regulirano Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama. Pomorsko dobro ne može biti predmet vlasništva, zakupa ili najma zbog svog općeg karaktera.
Morske plaže po samom su zakonu dio pomorskog dobra i u novom su Zakonu definirane kao „...prirodni ili izgrađeni i uređeni kopneni i pripadajući morski prostor pomorskog dobra koji služi za boravak, rekreaciju i kupanje te s tim povezane aktivnosti.“2
Pored definicije, novim Zakonom uređeno je i upravljanje plažama koje obavlja jedinica lokalne samouprave ili javna ustanova za plaže koje se nalaze u zaštićenim dijelovima prirode. Pored toga, plaže mogu biti dodijeljene u koncesiju u kojem slučaju je upravljanje ovim resursom povjereno koncesionaru na vremenski ograničeno vrijeme. Upravljanje plažama je važno kako bi se održavale čistima, kako bi postojalo tijelo koje osigurava nadzor plaža, organizira spasioce itd. Upravljanje pomorskim dobrom, supsidijarno i plažama može biti redovno i izvanredno. Donošenje Zakona izazvalo je velike rasprave upravo u odnosu na regulaciju upravljanja plažama pa se u radu kritički analiziraju odredbe i daje osvrt na kritike iznesene u odnosu na ovaj dio Zakona. |
| Abstract (english) | "Maritime property is a public asset of interest to the Republic of Croatia and is afforded special protection, being utilized and employed under the conditions and in the manner prescribed by this Law. It encompasses land, inland waters, and territorial sea, defined by the Law on Maritime Property and Ports. As a public asset with specific protection, it is used in accordance with the law and cannot be subject to ownership, lease, or rental due to its general nature.
According to the law itself, maritime beaches are part of maritime property and are defined in the new Law as '...natural or built and arranged land and its associated maritime area of maritime property intended for stay, recreation, swimming, and related activities.'
In addition to the definition, the new law also regulates the management of beaches, carried out by the local self-government unit or a public institution for protected areas of nature. This is crucial for maintaining the cleanliness of beaches, ensuring the existence of a body overseeing beaches, organizing lifeguards, controlling the allocation of concessions and permits, etc. Management of maritime property, including beaches, can be regular or extraordinary. The enactment of the Law has sparked significant debates regarding the regulation of beach management, leading to a critical analysis of the provisions and addressing criticisms related to this part of the Law. |
