Pravo na žalbu u kaznenom postupku jest jedno od najvažnijih ljudskih prava. Riječ je o ustavnom, zakonskom i osnovnom pravu svakog čovjeka i građanina. Pravni je lijek koji se najviše koristi u praksi te je poznat velikom dijelu građanstva. U ovom slučaju posebna važnost pridaje se osvrtu odnosno razradi jedno vrlo bitnog, poučnog i korisnog prava. Sadržaj je prikazan kroz šest tematskih poglavlja kroz koje se objašnjavaju pojmovi, instituti te problemi vezanih uz pravo na žalbu. U prvom poglavlju, uvodu, objašnjava se tema i sadržaj rada odnosno ukazuje na metodologiju rada i problemski prikaz predmetnog prava. Poznat je u svim granama prava te ga se susreće u kaznenom postupku, građansko parničnom postupku, upravnom postupku, ustavnosudskom postupku, ali i u postupcima pred međunarodnim sudbenim tijelima. Bez obzira na naziv tog prava, uvijek se njime ispravljaju pogrešne sudske odluke. Njegovom uporabom, ali i uporabom ostalih pravnih lijekova ostvaruje se izuzetno važno načelo kaznenog postupka - načelo zakonitosti. Pravosuđe rezultira uspjehom pomoću učinkovitog i kvalitetnog rada odnosno pravilnog postupanja sudskih tijela prilikom rješavanja postupaka po žalbi. Drugo poglavlje ukratko prikazuje i definira opći pojam pravnih lijekova u kaznenom postupku, navodeći koje su sve vrste, ciljevi i svrha istih. Pravo na pravni lijek ima posebno ustavnopravno i međunarodnopravno značenje koje ima za cilj zaštititi temeljna prava i slobode čovjeka i građanina. Radi se o postupovnim radnjama koje ovlašteni subjekti koriste za pobijanje određene odluke. Pravni se lijekovi različito definiraju ovisno o stajalištima autora. Također, skupina autora poznaje različite vrste pravnih lijekova ovisno o zakonodavstvu pojedine zemlje. Najvažnija podjela koje poznaje hrvatsko zakonodavstvo jest podjela na redovite i izvanredne pravne lijekove. Oni mogu biti i potpuni i nepotpuni, suspenzivni i nesuspenzivni, devolutivni i nedevolutivni, cirkularni i remonstrativni. Pluralitetan sustav karakterističan je za Francusku, Italiju i Rusiju čije zakonodavstvo razlikuje priziv ili apel i kasacijsku žalbu ili zahtjev. Društvena svrha koja se postiže pravnim lijekovima utječe na njihov cilj i opravdanje. Glavni cilj odnosi se na ispravljanje nepravilnih sudskih odluka pri čemu je zadaća višeg suda ispitivanje pravilnosti i zakonitosti istih. Važne funkcije optuženika, javnosti i sudstva osiguravaju povjerenje građana te primjenu prava u sudstvu. Zaštita javnog interesa i donošenje pravilne i zakonite sudske odluke mogu opravdati uporabu određenog pravnog lijeka. Pravo na žalbu u kaznenom postupku jest naziv trećeg poglavlja. Žalba jest redoviti pravni lijek jer se njime pobijaju nepravomoćne sudske odluke. Također, ona je sveobuhvatni i dvostrani pravni lijek sa devolutivnim i suspenzivnim djelovanjem. U Zakonu o kaznenom postupku jest ponajbolje razrađen cjelokupni institut žalbe. Podnositelj žalbe može podnijeti žalbu protiv presude prvostupanjskog suda, presude drugostupanjskog suda te žalbu protiv rješenja. U odsjeku zakona „ Žalba protiv prvostupanjske presude “ su detaljno pojašnjena prava na podnošenje žalbe, sadržaj žalbe, žalbene osnove, žalbeni postupak, granice ispitivanja prvostupanjske presude te odluke drugostupanjskog suda o žalbi. Međunarodno pravo pruža zaštitu osobama kojima su povrijeđena ili ugrožena prava posebice predmetnog prava. Ono je zajamčeno brojnim međunarodnim dokumentima, od kojih su najvažniji: Opća Deklaracija o pravima čovjeka, Europska konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ( čl. 6 i čl. 13., ali i čl. 2. Protokola 7. uz Konvenciju) te Međunarodni pakt o građanski i političkim pravima. U četvrtom poglavlju razrađuje se najvažniji dio ovog rada, pravo na žalbu s gledišta ustavnog prava. Tumači se i objašnjava pojam, opseg i sadržaj ustavnog prava na žalbu, položaj Ustavnog suda u zaštiti temeljnih prava čovjeka i građanina, ali se pridaje i veliki značaj ustavnoj tužbi kao pravno sredstvo za zaštitu tih prava. Nakon utvrđivanja osnovnih pojmova, pozornost se skreće na postupak pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske koji započinje podnošenjem ustavne tužbe. Konstitucionalizacija prava na žalbu jest bitan pojam ovog dijela jer ukazuje da je ono propisano Ustavom neke države. Ustav s najvišom pravnom snagom te mnogi zakoni jesu propisi kojih se moraju pridržavati sudska tijela i drugi. Ustavni sud je takvo tijelo koje odlučuje o ustavnosti i zakonitosti akata, no on vodi brigu i o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Zadaća je štititi osobe čija su prava povrijeđena ili ugrožena. Takve osobe mogu podići ustavnu tužbu radi ostvarenja njihovih prava i interesa. To je pravno sredstvo koje obuhvaća najveći dio djelatnosti Ustavnog suda koje štiti temelje ustavnog sustava demokratske države. Pravila o primjeni prava na žalbu u Ustavima pojedinih europskih zemljama, ali i SAD-a zaokružuju cjelinu ovog rada. Njemačka, Francuska, Engleska, Italija i SAD jesu uzori mnogim drugim zakonodavstvima te njihova pravila potječu iz daleke prošlosti. Zaključna razmatranja prikazuju rezultate i spoznaje tijekom istraživanja predmetne teme. Također, ono rezultira kritičkim osvrtom na pravno uređenje sustava pravnih lijekova u Republici Hrvatskoj.