U današnje vrijeme se u procesima proizvodnje i označavanja proizvoda općenito, a posebice prehrambenih proizvoda značajna pozornost posvećuje poticanju potrošača na tzv. „zdravi izbor“ odnosno izbor onih proizvoda koji povoljno utječu na zdravlje i sigurnost potrošača. Kao glavno sredstvo za postizanje i ostvarivanje tog izvora služe ispravne i točne informacije o proizvodima. Označavanje proizvoda na razini Unije ima dugu tradiciju i seže sve do prvih slučajeva o zaštiti interesa potrošača, u kojima se je Sud EU bavio upravo označavanjem proizvoda i povredama temeljne gospodarske slobode kretanja robe. U čuvenim predmetima Cassis de Dijon ili Brasserie du Pêcheur, Sud EU se susreće sa preprekama koje ostvarenju unutarnjeg tržišta stvaraju njemački propisi o proizvodnji i sastavu alkoholnih pića, a kojima se navodno štite interesi potrošača. Tako tijekom dugog niza godina, EU zakonodavac usvaja preko 80 pravnih akata kako obvezujuće, tako i neobvezujuće pravne snage, kojima se uređuje označavanje proizvoda. Unatoč tome, i danas svjedočimo slučajevima diskriminacije EU potrošača, proizvodnjom i stavljanjem na tržište proizvoda dvojne kvalitete, posebice prehrambenih proizvoda. Brojne studije provedene u državama članicama dokazale su ponudu proizvoda lošije kvalitete na tržištima centralnih i istočnih država članica EU, što je značajno narušilo povjerenje potrošača ne samo u trgovce, već i sustav uređenja ovog pitanja na razini Unije. Autorice se stoga u radu posvećuju pitanju dvojne kvalitete proizvoda (posebice prehrambenih) na hrvatskoj, ali i razini drugih država članica Unije, te ukazuju na mjere koje Europska unija poduzima kako bi povratila narušeno povjerenje potrošača.