U ovom radu autor analizira položaj vjerovnika u ovršnom postupku i postupku osiguranja imajući u vidu novine u hrvatskom pravnom sustavu uvedene donošenjem Ovršnog zakona i napose Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona iz 1999. godine. Načelno stajalište je da se položaj vjerovnika (ovrhovoditelja, predlagatelja osiguranja) u odnosu na dotadašnje stanje bitno popravio - no i dalje postoje mogućnosti da dužnik (ovršenik, protivnik osiguranja) izbjegava ili neprimjereno dugo odgađa namirenje tražbine vjerovnika. Odredbe Ovršnog zakona koje omogućavaju zaštitu ovršenika u ovršnom postupku, a napose odredbe koje omogućavaju suspenzivni učinak njegove žalbe protiv rješenja o ovrsi i odredbe kojima se omogućava odgoda ovrhe, trebalo bi sustavnije novelirati u cilju postizanja veće učinkovitosti glede ostvarenja tražbine vjerovnika utvrđene ovršnom ispravom. Pozicija vjerovnika je osobito popravljena ,sukladno najnovijim novelama Ovršnog zakona, u slučaju promjene predmeta ovrhe na prijedlog ovršenika, uvođenjem instituta prokazne izjave i prokaznog popisa imovine i promjenom stanovitih pravila glede ovrhe na nekretnini i snošenja troškova ovršnog postupka. Odgovarajuću pažnju trebalo je pokloniti i novinama u izvansudskom ostvarenju tražbina kojima je izričajem određena prenosivost prava iz zadužnice, te pravo vjerovnika da u slučaju neuspjelog namirenja cjelokupne tražbine traži njen povrat, a poglavito okolnosti uveđenja novoga instituta - bjanko zadužnice. Položaj vjerovnika poboljšan je i noveliranjem odredbe koja se odnosi na podobnost ovršne isprave, napose u svezi s javnobilježničkim osiguranjem tražbina. Autor navodi da je u zadnje vrijeme primjetno stajalište kako interese vjerovnika treba što je moguće više zaštititi. Postoji stoga opasnost da se ode u drugu krajnost kao što je to bio slučaj s neprimjerenom zaštitom interesa dužnika u proteklom periodu. Zakonodavna rješenja u ovoj oblasti trebaju biti uravnotežena a ne uvjetovana aktualnim političkim stajalištima. Prema autoru, rješenja Ovršnog zakona nisu bila generator nelikvidnosti u Republici Hrvatskoj, te se stoga ni njegovim novelama neće razriješiti ovaj problem.