Načelo savjesnosti i poštenja postoji medu načelima građanskih zakonika čitavog niza zemalja i u značajnom broju tih zemalja predstavlja jedno od temeljnih načela ugovornog prava. Imajući u vidu takav položaj ovog načela u nacionalnim pravnim poretcima, ovaj rad istražuje njegovo postojanje i primjenu u trgovačkim ugovorima s međunarodnim obilježjem. S obzirom na vrlo široki krug zemalja koje su strane Konvencije UN-a o međunarodnoj prodaji robe, postoji značajna vjerojatnost da će se u velikom broju stvarnih slučajeva međunarodne prodaje primijeniti upravo ta konvencija. Slijedom toga prikazano je načelo savjesnosti i poštenja u poredbenoj literaturi koja obrađuje ovo načelo u spomenutoj konvenciji, a također i pojavni oblici povrede ovog načela u sudskoj i arbitražnoj praksi. Kako elastična formulacija načela savjesnosti i poštenja u Konvenciji UN-a o međunarodnoj prodaji robe otvara prostor primjeni nacionalnih prava, načelo savjesnosti i poštenja dalje je prikazano iz perspektive hrvatskog, engleskog, njemačkog i švicarskog prava, kao i prava u SAD-u. Uočeno je kako zemlje civil lawa ovo načelo uzimaju kao temeljno ili jedno od temeljnih načela ugovornog prava, koje se primjenjuje već od pregovora, pa do konca ispunjenja ugovornih obveza, dok englesko pravo to načelo - kao općenito - ne poznaje. Pravo u SAD-u odstupa od ovog tradicionalnog pristupa common lawa i glede postupanja suugovaratelja nakon sklapanja ugovora, približava se civil lawu, ali glede ponašanja tijekom pregovora zadržava tradicionalnu poziciju common lawa. Tamo gdje postoji i primjenjuje se, ovo načelo unosi metajuridičke elemente u primjenu prava, odnosno otklanja formalističku primjenu propisa onda kad je ponašanje ugovorne strane protivno odgovarajućim etičkim shvaćanjima.