Uvod daje povijest područja na kojem se razvio Sušak. Granica X. italske provincije Rimskog carstva nije na Rječini, što služi kao opravdanje kasnijih iredentističkih zahtjeva, već nastaje tek 1116. godine. Naselje Sušak se razvija u XVIII. st., a na tom prostoru Rijeka želi proširiti svoju luku. Razgraničenje postaje državni problem kada je Rijeka Hrvatsko-ugarskom nagodbom izdvojena u corpus separatum, a Sušak ostaje dio Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Središnji dio rada sadrži tri cjeline. U prvoj se obrađuje razdoblje 1919.-1941.: međunarodni problemi razgraničenja s Italijom (nastanak Države SHS, talijanska okupacija, Pariška mirovna konferencija, Rapallski i Rimski ugovori te Nettunske konvencije). Ističe se loša politika dvora i vlade u Beogradu spram Sušaka i hrvatskih krajeva, kao i njihova sprega s talijanskim iredentizmom. Drugi i treći dio ove cjeline obuhvaća izbore za sve razine vlasti (Narodna i Oblasna skupština, Gradsko zastupstvo) i rad političkih stranaka. Četvrti dio razmatra rad gradskog zastupstva, sukobe političkih skupina te pravne akte u svezi s gradskom općinom. Peti dio analizira gospodarska pitanja značajna za grad. Druga cjelina analizira zbivanja 1941.-1945. U obradi Travanjskog rata obrazlaže se stav država Trojnog saveza o raspadu, a ne debelaciji, Kraljevine Jugoslavije te anektiranje Sušaka Kraljevini Italiji temeljem Rimskih ugovora 1941. Drugi dio istražuje strukturu talijanske vlasti i njen pravni sustav 1941.-1943., upravu Trećeg Reicha stvaranjem Operativne zone “Jadransko primorje” 1943.-1945. i njen pravni ustroj. Skreće se pozornost na posizanje Reicha za Sušakom uz poziv na tzv. austrijsko naslijeđe, iako se formalno priznaje suverenitet Mussolinijeve Talijanske Socijalne Republike. NDH prema shvaćanju Novog poretka ima suverenitet nad Sušakom od svog proglašenja 10. travnja, do potpisa Rimskih ugovora 18. svibnja 1941., koji bez uspjeha nastoji vratiti nakon kapitulacije Kraljevine Italije 1943. Obrađen je razvoj NOP i njegovih ustanova vlasti (NOO) te politički stavovi KPJ i građanskih političkih struja koji žele vlast nad Sušakom. Istaknuto je široko učešće građanskih slojeva u NOP, koji su prihvatili antifašizam i borbu protiv iredentizma, ali ne i totalitarne komunističke ideje. Treći dio opisuje određivanje poratne zapadne granice Hrvatske i Jugoslavije. NOP do sporazuma Tito- Šubašić 1944. prihvaća tezu da je Kraljevina Jugoslavija nestala te se stvara nova država, a nakon toga da je riječ o debelaciji i okupaciji. Dio političara u izbjegličkoj vladi izbjegava pokrenuti pitanje zapadnih granica, a saveznici nisu jamčili njihovo očuvanje, pa je moguće ponavljanje događaja iz I. svjetskog rata i dogovora s Italijom na štetu hrvatskih interesa, poglavito nakon kapitulacije 1943. Italija se nije službeno odrekla aneksije izvršene 1941. Plan restauracije austrijskog utjecaja krajem rata iznose neki Austrijanci unutar Reicha. Vojni uspjeh NOP bio je odlučujući čimbenik koji je onemogućio sve kombinacije o pripadnosti Sušaka i uspješno odredio zapadne granice Hrvatske. Treća cjelina obrađuje Sušak kao zasebnu upravnu cjelinu u razdoblju 1945.-1947. u okviru Jugoslavije i Hrvatske. Prikazan je rad Gradskog NO, izbori za sve razine vlasti te akt ujedinjenja gradova Sušaka i Rijeke u jedinstvenu upravnu cjelinu 1947.