Zakon o radu (pročišćeni tekst, NN 137/04.) u odredbama članka 211. uređuje pitanje “Proširenja primjene Kolektivnog ugovora”. U samo četiri stavka toga članka utvrđeni su: osnova, ovlast, postupak i pravna snaga proširenog kolektivnog ugovora. Propisano je da se akt kojim se primjena kolektivnog ugovora proširuje zove Odluka (članak 211. st. 3. i 4. Zakona o radu). Odluku donosi ministar nadležan za rad (čl. 211. st. 1. Zakona o radu). Osnova za donošenje odluke je i razlog “ako postoji javni interes”. Postupak započinje “na prijedlog stranke kolektivnog ugovora”. Znači da prije odluke postoji kolektivni ugovor, da je na snazi, da se primjenjuje i da aktivnu legitimaciju za pokretanje postupka ima bilo koja stranka koja je stranka u kolektivnom ugovoru koji se predlaže proširiti. Pasivne stranke su “osobe koje nisu sudjelovale u njegovom sklapanju, odnosno nisu mu naknadno pristupile”. Odluka o proširenju je propis: ima svoje ime, donosioca, vremensko i prostorno važenje, sadržaj i druge oznake propisa (u nomotehničkom smislu). Mora se objaviti (čl. 211. st. 3.) i “može se opozvati na način propisan za njezino donošenje” (čl. 211. st. 4.). Bitne su i odredbe st. 2. čl. 211. Zakona o radu koje se odnose na obvezu ministra nadležnog za rad da prije donošenja Odluke o proširenju važnosti kolektivnog ugovora “mora zatražiti mišljenje sindikata, udruga poslodavaca ili predstavnika poslodavaca na koje se kolektivni ugovor proširuje”. To je postupak svojevrsnog kolektivnog pregovaranja, iako je u biti riječ o aktu vlasti koji se donosi po posebnom postupku.