Postupno se razvijajući od švedskog modela justitie ombudsmana, svaka je zemlja taj švedski model uvela u svoj pravni sustav i prilagodila ga društvenim i političkim prilikama unutar odnosne države. Među tim državama je i Republika Hrvatska, koja je nakon burnog povijesnog razdoblja, borbe za samostalnost i donošenja samostalnog Ustava Republike Hrvatske uvela institut ombudsmana, tj. pučkog pravobranitelja – parlamentarnog povjerenika koji će u svom radu štititi prava i slobode svakog građanina RH, a u isto vrijeme će vršiti nadzor nad radom uprave. Budući da je riječ o važnom institutu koji predstavlja jedan od subjekata nadzora kontrole nad radom uprave te koji se u isto vrijeme zalaže za promicanje i zaštitu ljudskih prava, ovim se radom analizira institut pučkog pravobranitelja u Republici Hrvatskoj, njegove temeljne karakteristike koje ga razlikuju od ostalih nositelja vlasti, ovlasti i dužnosti te sam način rada i postupanja po zaprimljenoj pritužbi, odnosno u postupku na vlastitu inicijativu. Također, u radu se izlaže praksa pučkog pravobranitelja unazad zadnjih deset godina, dakle od 2005.godine, sukladno godišnjim izvješćima koje pučki pravobranitelj podnosi Hrvatskom saboru, kao i temeljni problemi s kojima se pučki pravobranitelj suočava tokom svog rada. Kako u pravnoj teoriji postoji više vrsta ombudsmana, na kraju ovog rada ukratko se opisuju ombudsman Europske unije, jedini današnji primjer međunarodnog ombudsmana, regionalni pravobranitelji u Italiji, tj. subnacionalni pravobranitelji, te kolegij ombudsmana u Švedskoj, koji se od svih ostalih primjera prvenstveno razlikuje po broju nositelja funkcije.