Javni sektor dijeli se na tri glavna sustava: državnu upravu, lokalnu samoupravu i javne službe. Javna služba je svaka služba koju obavlja javnopravna osoba, ali ujedno i svaka služba koja ima posebnu važnost za ostvarenje određenih interesa za društvenu zajednicu. Javni službenik, prema Borkoviću, definira se kao „osoba koja je imenovana ili postavljena na određeno radno mjesto u tijelima javne uprave i drugim državnim tijelima kao tijelima jedinica lokalne samouprave i uprave, odnosno odgovarajućih javnih službi i pravnih osoba koje djeluju temeljem javnih ovlasti i obavlja poslove sukladno svojoj stručnoj spremi na profesionalan način kao svoje trajno zanimanje“. Radi se, dakle, o osobama zaposlenim u državnim organima, ustanovama na područjima prosvjete, školstva i kulture, zdravstvenim ustanovama, zavodima za socijalno osiguranje i ustanovama za socijalnu zaštitu, te drugim ustanovama koje su se na osnovi zakona osnivale radi izvršenja javne službe. U radu je prikazana struktura javnog sektora i pravni status službenika u svakom pojedinom području koje je obrađeno, a to su strukovne komore, trgovačka društva, javne ustanove i udruge građana. Također, dat je prikaz radnopravnog statusa službenika javnih službi, kao i odgovarajuće pravne regulative te nekoliko primjera uređenja položaja službenika različitih javnih službi.