Ovaj diplomski rad detaljno razrađuje problematiku odlaganja brodova nakon završetka njihova radnog vijeka. Iako je u radu obuhvaćeno nekoliko pravnih izvora na međunarodnoj razini, poseban naglasak je stavljen na pokušaj uređenja ovog problema na europskoj razini. Kako bi se mogli bolje shvatiti važnost sigurnog recikliranja brodova i njegov utjecaj na zaštitu ljudskih života i okoliša, u radu je dan prikaz trenutnog stanja brodova, količine otpada i opasnih materijala koje se nalaze na brodovima, te su opisani uvjeti rada i plaće radnika koji rade na recikliranju većih brodova na tzv. divljim odlagalištima brodova. Prikazani su temeljni pravni izvori koji se odnose na recikliranje brodova na međunarodnoj i europskoj razini. Detaljno su obrađene određene odredbe Uredbe (EU) br. 1257/2013 o recikliranju brodova, koja se izravno primjenjuje i u Republici Hrvatskoj, a koje se odnose na polje primjene, definicije, opće zahtjeve za brodovlasnike, plan recikliranja brodova kao i odredbe o pregledima i svjedodžbama koje se izdaju brodovima. Prilikom detaljno izloženog postupka recikliranja brodova u odgovarajućim reciklažnim postrojenjima, navedene su obaveze i radnje koje svaki subjekt u postupku mora ispuniti. Subjekti koji aktivno sudjeluju u cijelom postupku recikliranja brodova su brodovlasnik i poduzeće za recikliranje brodova koje je vlasnik postrojenja za recikliranje brodova te za čije postupke preuzima potpunu odgovornost. S obzirom da je postupak recikliranja brodova kako je uređen Uredbom znatno skuplji za brodovlasnike, u radu je objašnjen i pokušaj uvođenja fonda koji bi omogućio financiranje postupka recikliranja brodova na kraju njihova radnog vijeka. Radi boljeg razumijevanja, kroz rad su navedena i objašnjena tri različita pravna slučaja, koji ukazuju na neophodnu potrebu usklađivanja pravnih izvora na svim razinama.