Ugovor o jamstvu je osobno osiguranje vjerovnikova potraţivanja. Nastaje sklapanjem ugovora izmeĎu vjerovnika i treće osobe – jamca. Tim se ugovorom jamac obvezuje da će ispuniti pravovaljanu obvezu glavnog duţnika. To je jednostrano obvezujući ugovor, najčešće bez naknade. Glavna karakteristika ovog pravnog instituta je akcesornost odnosno činjenica da jamčeva obveza pretpostavlja postojanje duţnikove obveze te u gotovo svemu dijeli njezinu pravnu sudbinu. Daljnja karakteristika jamstva je supsidijarnost jamstva odnosno vjerovnik moţe pozvati jamca na ispunjenje obveze tek ako duţnik na vjerovnikov zahtjev nije ispunio dug. Jamstvo je pravni institut kojem zakon propisuje niz dispozitivnih odredbi koje ugovorne strane mogu mijenjati. U tom djelu zakon odstupa odredbom kojom propisuje obvezan pisani oblik, ali ne za cijeli ugovor već samo za izjavu o jamčenju. Prilikom sklapanja ugovora, jamac mora imati potpunu poslovnu sposobnost. S druge strane jamac moţe pravovaljano preuzeti obvezu jamčenja i za obvezu poslovno nesposobnog duţnika. U tom slučaju odgovarat će vjerovniku isto kao jamac poslovno sposobne osobe. Jamac moţe preuzeti jamstvo za svaku duţnikovu obvezu uz uvjet da je pravovaljana. Predmet jamčenja mora biti objektivno moguće ispuniti, mora biti moguć, odreĎen ili barem odrediv te dopušten s pravnog i moralnog poretka. Zakon razlikuje redovito, solidarno jamstvo, sujamstvo i podjamstvo, te jamstvo za naknadu štete. Uzimajući u obzir da je jamac slabija strana u ugovornom odnosu, zakonodavac ga pokušava zaštititi na različite načine. Jedna od mogućnosti zaštite jamca jesu i prigovori kojima se jamac moţe braniti. Dopušteno mu je isticanje gotovo svih prigovora koji potječu iz pravnog odnosa vjerovnika i duţnika, kao i iz njegovog pravnog odnosa s vjerovnikom. Isključeni su samo osobni prigovori koji potječu iz pravnog odnosa duţnika i vjerovnika, koje moţe istaknuti samo glavni duţnik. U slučaju kada jamac isplati dug duţnika vjerovniku, zakon mu propisuje pravo na naknadu od glavnog duţnika koje se u literaturi naziva regresno pravo jamca. Ugovor o jamstvo prvenstveno prestaje prestankom obveze glavnog duţnika prema vjerovniku, ali moţe prestati i razlogom ništavosti ili pobojnosti ugovora, ispunjavanjem povoljnijih uvjeta, ukoliko je jamstvo ugovoreno pod takvim uvjetima kao i nekim neaktivnostima vjerovnika koje za posljedicu imaju osloboĎenje jamca od odgovornosti.