Lokalna samouprava kao protuteža središnjoj vlasti ima zadatak osigurati široki krug javnih službi potrebnih građanima. Potreba za rješavanjem javnih problema dovela je u novije vrijeme do značajnijeg procesa decentralizacije u zapadnoeuropskim te u tranzicijskim zemljama. Hrvatska, kao jedna od tranzicijskih zemalja, također je prošla kroz spomenuti proces. Početak tog procesa dogodio se u nevrijeme (stanje rata) i to unatoč upozorenjima da se u reformu još ne ulazi. Rezultate reforme lokalne i regionalne samouprave vidimo i danas - veliki broj malih jedinica sa slabim financijskim kapacitetom koje nisu u stanju organizirati niz službi kojima se neposredno zadovoljavaju potrebe građana. U ovakvom sustavu upravnoteritorijalne podijele svaka reforma, a koja se ne odnosi na samu upravno-teritorijalnu podijelu, može predstavljati ugrozu za lokalne proračune. Ovim radom nastojalo se pokazati koliko i kako aktualne porezne reforme utječu na financijsku sposobnost jedinica lokalne samouprave te da li je strah lokalnih čelnika opravdan. Za analizu su uzeti primjeri dvaju manjih lokalnih jedinica (Našice i Senj) te jedne veće (Rijeka). Radom je utvrđeno kako aktualne porezne reforme imaju veći utjecaj na proračune većih lokalnih jedinica odnosno manji utjecaj na manje lokalne jedinice. Štoviše, aktualne porezne reforme manje jedinice potiču na efikasniji, svrsishodniji, transparentniji i pravilniji rad. Zaključeno je kako aktualne porezne reforme ne treba promatrati kao skup taksativno navedenih mjera već kao skup koji čini jednu, s namjerom, formiranu cjelinu. Nadalje, zaključeno je kako su aktualne porezne reforme poduzete u najpodobnije vrijeme s obzirom na mogućnosti koje EU fondovi nude za razdoblje koje predstoji. Konačno, zaključeno je kako učinke na financijsku sposobnost jedinica lokalne samouprave, osim u aktualnim poreznim reformama, treba tražiti i u drugim čimbenicima poput trgovačkih društava koji su u vlasništvu jedinica, zaposlenika u jedinicama, međuopćinske suradnje i nadzora nad lokalnom samoupravom.