| Sažetak | Ako svjedočimo početku četvrte industrijske revolucije i sve većeg rasta softvera u važnu industriju, čini se da je tema njegovog pravnog okvira i zaštite patenta od velike važnosti. Čak je i sada budućnost softvera teško predvidjeti pa ne bi moglo biti iznenađenje da instrumenti za njegovu zaštitu nisu dizajnirani posebno za softver već za strojeve koje su imali u 19. stoljeću. S obzirom na to da softver posjeduje dvije karakteristike, “onu pismenu” ugrađenu u izvorni kod, koja bi se mogla povezati s “tradicionalnim'' pisanim tekstom zaštićenim autorskim pravima i onu tehnološku, koja pruža funkcionalnost i industrijsku primjenu, vrlo je teško klasificirati softver unutar posebne kategorije zaštite intelektualnog vlasništva.
Europska patentna konvencija ne definira pojam "izum", već atribute koje izum mora imati da bi mogao biti patentibilan. Međutim, on također navodi izuzeća koja su isključena iz kategorije izuma, a računalni programi su jedan od njih. Ipak, ta su isključenja isključena “samo u mjeri u kojoj se europska patentna prijava ili europski patent odnose na takav predmet ili aktivnosti kao takve”. Ovo ograničenje odigralo je veliku ulogu u određivanju je li računalni program patentabilan ili ne.
Što se tiče njegovog tumačenja, nije postojao jedinstven pristup već tri različita pristupa koja su uzeta u obzir tijekom povijesti: “pristup tehničkog doprinosa”, “pristup tehničkih učinaka” i “bilo koji hardverski pristup”. Prema prvom, takozvanom pristupu tehničkog doprinosa, najvažnije je uzeti u obzir prilikom odlučivanja o tome je li softverski izum patentabilan ili ne, je koji tehnički doprinos izum daje poznatoj struci. Ubrzo je postalo očito da ovaj pristup ima negativne strane, od kojih je jedna da se prihvatljivost patenta treba ispitati neovisno, prije ispitivanja inventivnog stupnja, novosti i industrijske primjenjivosti. Tehničko vijeće za žalbe počelo je razrađivati različita obrazloženja u vezi s tumačenjem i isključivanjem računalnih programa i to je bio početak “pristupa tehničkog učinka”. Umjesto da traži tehnički doprinos stanju tehnike, odbor je naveo da se računalni programi moraju smatrati izumima koji se mogu patentirati ako imaju tehnički karakter i kako bi, prilikom ispitivanja sadržaja prijave za ovaj tehnički učinak, trebalo postaviti pitanje smatrati neovisno o stanju tehnike. Konačno, napredak u pravnoj praksi rezultirao je takozvanim bilo kojim hardverskim pristupom koji karakterizira stav da program može postići tehnički karakter „isključivo učitavanjem na stroj“. Ovaj pomak u pravnoj praksi olakšao je definiranje izuma koji je patentibilan predmet, ali je u isto vrijeme otežao ispunjavanje zahtjeva inventivnog stupnja, jer su kriteriji koji su nekada igrali ulogu pri ocjenjivanju je li predmet zahtjeva je isključen iz patentabilnosti sada igra ulogu pri ocjenjivanju inventivnog stupnja.
Dakle, ako zahtjev za računalni program prođe druge prepreke, tj. novost, inventivni stupanj i industrijsku primjenjivost, patent za takve izume može biti odobren. Međutim, činjenica da je patentiranje ovakvih izuma moguće donosi brojne potencijalne probleme i neke argumente za njegovo protivljenje treba uzeti vrlo ozbiljno. |
| Sažetak (engleski) | As we are witnessing the beginning of the fourth industrial revolution and increasing growth of software into a major industry, the topic of its legal framework and its patent protection seems to be of great importance. Even now the future of software is hard to predict so it might not come as a surprise that instruments for its protection were not designed specifically for software but for machines they had in the 19th century. Given that software possesses two characteristics, “the literary one” embedded in the source code, which could be associated with “traditional” written text protected by copyrights and the technological one, which provides functionality and industrial application it has been very hard to classify software within a specific category of intellectual property protection.
The European Patent Convention does not define the term “invention” but attributes an invention must have in order to be patentable. However, it also lists exclusions which are excluded from the category of inventions and computer programs are one of them. Nevertheless, these exclusions are excluded “only to the extent to which a European patent application or European patent relates to such subject-matter or activities as such”. This limitation played a huge role in determining whether the computer program is patentable or not.
Regarding its interpretation, there was no unified approach but three different approaches that have been taken into consideration during history: “the technical contribution approach”, “the technical effects approach”, and the “any hardware approach”. According to the first, so-called technical contribution approach, the most important to consider while deciding whether the software invention is patentable or not, is what technical contribution the invention makes to the known art. Soon it became apparent that this approach had negative sides, one of which that patent-eligibility should be tested independently, before examining the inventive step, novelty and industrial applicability. The Technical Board of Appeal started to elaborate different reasoning regarding the interpretation and exclusions of computer programs and that was the beginning of “the technical effect approach”. Rather than looking for a technical contribution to the state of the art, the board stated that computer programs must be considered as patentable inventions where they have a technical character and how, when examining the content of an application for this technical effect, the question should be considered independently of the prior art. Finally, the progress in the legal practice resulted in the so-called any hardware approach which is characterized by the view that the program can be patentable subject matter “solely by being loaded onto the machine”. This shift in legal practice made it easier to define an invention which is patentable subject matter but at the same time it made it harder to meet the requirements of inventive step, because the criteria that used to play a role when assessing whether claimed subject-matter is excluded from patentability now play a role when assessing inventive step.
5
So, if a claim to a computer program passes other hurdles, i.e. novelty, inventive step and industrial applicability the patent for such inventions can be granted. However, the fact that patenting of such inventions is possible brings many potential threats and some arguments for its opposition need to be taken very seriously. |
