Cilj ovoga rada je upoznati hrvatsku javnost s novim rješenjima Zakona o općem upravnom postupku iz 2009. godine, razlozima uvođenja ovih rješenja te njihovim utjecajem na primjenu prava. U tu svrhu najprije se razmatra proširenje primjene novog Zakona o općem upravnom postupku, kao temeljno pitanje svakog zakona. Zatim se, prvi put u hrvatskom zakonodavstvu, analizira normativno definiranje upravne stvari. Slijedi osvrt na načela općeg upravnog postupka i njihovo osuvremenjivanje nekim načelima europskog prava. Zasebno se ističe i prijelaz s koncepta čelnika na koncept službenika kao primarno određene službene osobe za vođenje upravnog postupka, skreće se pozornost na mogućnost neposrednog rješavanja upravne stvari kao rješavanja u skraćenom postupku, a posebna pozornost posvećuje se i novom poglavlju Zakona s naslovom “Radnje u postupku” koje sadrži niz vrlo važnih i novih upravnopostupovnih instituta. Zbog važnosti za vođenje upravnog postupka, ali i za zaštitu prava i pravnih interesa građana nadalje se analiziraju odredbe o obavješćivanju i dostavi u postupku. Detaljno se razmatra i predmnjeva usvajanja zahtjeva stranke koja je bila povod žestokim raspravama prilikom izrade prijedloga ovog Zakona, a kao značajna novina u ostvarivanju prava građana ističe se i obveza rješavanja upravne stvari u postupanju drugostupanjskog tijela po žalbi. Neizostavne novine ovoga Zakona svakako su i reforma izvanrednih pravnih lijekova, normativno uvođenje upravnog ugovora u hrvatski pravni sustav te osiguravanje pravne zaštite od postupanja javnopravnih tijela i postupanja pružatelja javnih usluga. Konačno, ukratko su označene i neke druge novine Zakona o općem upravnom postupku iz 2009. godine.