Pojam pluralizma koristimo kako bi objasnili postojanje različitosti, neovisno o kojem segmentu života ili društva govorili. Za svoje postojanje, odnosno ostvarenje, pluralizam traži toleranciju. Tolerancija pak znači poštivanje tog pluralizma, različitosti u stavovima, metodama i načinima. Za jedno prosječno društvo postizanje svijesti o tome kako, neovisno koliko neki stavovi bili različiti, svejedno mogu biti jednako vrijedni, nije nimalo lak zadatak. Problematika poštivanja različitosti pogađa čitav svijet, međutim u ovom radu ćemo se osvrnuti ponajviše na položaj pripadnika različitih religija u Europi. „Religijski pluralizam se odnosi na najdublja ljudska uvjerenja, i stoga čini dimenziju pluralizma u kojoj se najjasnije pokazuju i njegova sposobnost za podnošenje konflikata, kao i nesposobnost sporazumijevanja.“1 Spomenuta sposobnost podnošenja konflikata navodi nas na razmišljanje o religijskom pluralizmu kao o onome koji ne podnosi nametanje jedne religije kao jedine ispravne ili prave. Upravo suprotno, vjerski pluralizam traži legitimnu različitost. S druge strane, religijski pluralizam predstavlja veliki izazov civilnom društvu. „Civilno društvo podrazumijeva religijske slobode i poštovanje, pa i zaštitu, prava i sloboda drugih, kao i osobnih. Ako ne poštujemo prava i slobode drugih, ne poštujemo ni osobna prava i slobode.“2 Cilj ovog rada je otkriti koliko i na koji način su u Europi ljudska prava i slobode zaštićeni, a vezano uz slobodu vjeroispovijesti, odnosno pripadnosti različitim religijama te zaslužuje li Europa titulu zaštitnika temeljnih ljudskih prava i sloboda, s obzirom na instrumente i tijela kojima se služi, ne bi li osigurala što veći stupanj demokracije i pravičnosti na svom području. U tu svrhu proučiti ćemo ponajprije presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu kako bi dobili trenutnu sliku odnosa između pojedinca i države kroz vjerska prava i slobode.