Osobe s invaliditetom predstavljaju društvenu skupinu ljudi koja zbog svojeg zdravstvenog stanja nisu sposobna brinuti o svojim pravima, potrebama i interesima. Upravo zbog toga su te osobe u društvu stigmatizirane te su vrlo često žrtve nepoštivanja temeljnih ljudskih prava. Poslovna sposobnost je svojstvo da se vlastitim očitovanjem volje stvaraju pravni učinci. No, kod osoba s invaliditetom dolazi do ograničenja u poslovnoj sposobnosti jer one zbog svojeg stanja nisu sposobne valjano očitovati svoju volju ili bi to očitovanje moglo imati negativan učinak na prava i interese te osobe. Osobu se ograničava u njezinoj poslovnoj sposobnosti u postupku radi lišenja poslovne sposobnosti. Svrha ovoga rada jest analizirati institut lišenja poslovne sposobnosti. Kako bi se u potpunosti objasnio institut lišenja poslovne sposobnosti istaknut će se promjene koje su nastupale od primjene Zakona o braku i porodičnim odnosima pa sve do trenutno važećeg Obiteljskog zakona iz 2015. Također, obrađuje se postupak lišenja i vraćanja poslovne sposobnosti te institut skrbništva za punoljetne osobe kao način zaštite osoba koje ne mogu brinuti o svojim pravima i interesima. Analizirati će se Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom koja je na međunarodnoj razini donijela promjene u smislu zaštite prava osoba s invaliditetom te pridonijela poboljšanju njihova položaja. U posljednjem dijelu rada biti će riječi o pravu na sklapanje braka osoba lišenih poslovne sposobnosti.