Potrošači kao korisnici bankovnih usluga susreću se sa sve sofisticiranijim bankovnim proizvodima. To je posebno izraženo kod bankovnih usluga kreditnog tipa. Jedno od važnijih pitanja prilikom donošenja odluke o sklapanju ugovora o potrošačkog zajma je pitanje usporedivosti visine kamatnih stopa iskazanih u ponudama različitih kreditora. To omogućuje podatak o realnog godišnjoj kamatnoj stopi, ili kako se još naziva efektivnoj kamatnoj stopi, stoga se propisi europskog prava koji reguliraju ovo područje neprekidno se usavršavaju u cilju postizanja što ujednačenijeg načina obračunavanja, razumljivo, jer se ti krediti kao uostalom i druge usluge nude slobodno na prekograničnoj osnovi. Dorada načina obračuna ide u tom pravcu da se jasno nastoje odrediti svi troškovi koje treba odbiti prije samog obračuna kao troškove kredita, s obzirom da u tom pogledu postoje u zemljama članicama značajne razlike. Stoga se ti propisi nastavno izlažu, kao i naznačuju pravci njihovih izmjena. S druge strane, ukazuje se i na tendenciju propisivanja tzv. crnih klauzula kod potrošačkog zajma namijenjenih upravo tome se sankcionira nepoštena bankovna praksa. Obuhvaćanje tih klauzula tzv. crnom listom, ima za posljedicu njihovu ništavost. Zatim se pitanje načina obračuna realne godišnje kamatne stope kod potrošačkih zajmova sagledava kroz prizmu hrvatskih propisa. Pri tom se imaju u vidu dva takva propisa, onaj Hrvatske narodne banke, koji se primjenjuje na banke (kako kod kreditnih i depozitnih poslova), ali i propis Ministarstva gospodarstva rada i poduzetništa, koje je kao resorno ministarstva za zaštitu potrošača, donijelo propis sličnog polja primjene. Ti se propisi uspoređuju te empirički vrednuju. Nastavno se posebno skreće pozornost na utjecaj tzv. sigurnosnog pologa na način obračuna, te se upozorava na neusklađenost tih propisa kada je u pitanju jasno određenje troškovne baze.