Koncentracije poduzetnika mogu značajno narušiti tržišno natjecanje stoga su podvrgnute preventivnom preispitivanju nadležnog tijela, znači prije stvarne provedbe koncentracije kada ispunjavaju propisane uvjete. Iako su koncentracije koje proizvode značajne protutržišne učinke u pravilu zabranjene, u pravu tržišnog natjecanja postoji izuzetak koji omogućava da se i takve koncentracije odobre. Radi se o obrani po kriteriju opadajućeg poslovanja kada je jedan sudionik koncentracije u financijskim poteškoćama. Poduzetnici koji se pozivaju na obranu po kriteriju opadajućeg poslovanja moraju dokazati da će poduzetnik u financijskim poteškoćama neizbježno izaći s tržišta u bliskoj budućnosti, da ne postoji manje protutržišna opcija kupnje onoj prijavljenoj te da će sredstva poduzetnika u financijskim poteškoćama u odsutnosti koncentracije sigurno izaći s tržišta. Osnovni uvjet je da između predmetne koncentracije i narušavanja strukture tržišnog natjecanja ne postoji uzročna veza. Argument koji stoji iza obrane je da bi i bez koncentracije poduzetnik u financijskim poteškoćama izašao s tržišta te da bi se konkurencija na mjerodavnom tržištu smanjila najmanje za jedan. Na razini Europske Unije koncept obrane po kriteriju opadajućeg poslovanja razvijen je u praksi europskih sudova 1998. godine. U Hrvatskoj, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja prvi put je izričito dopustila koncentraciju temeljem obrane 2005. godine. U ovom radu kronološki su analizirani slučajevi vezani uz obranu po kriteriju opadajućeg poslovanja na razini Europske Unije i Hrvatske kroz praksu Europske Komisije i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.